Æafirolozi i domaæi izdajnici Moj babo, moja rahmetli mati, moj brat, moja ¾ena, dvoje moje djece i ja, nismo
Bošnjaci iz prièe bjelosvjetskih æafirologa i domaæih izdajnika. Šutnja kao punkturna taèka
bošnjaèkog intelektualca i njegovog mentalnog sklopa razdire me gore od svake la¾i napisane o nama.
Vi, Bošnjaèka inteligencijo! Vas pozivam. Vi, koji sakrivate se iza nekakvog kvazisabura, teorije netalasanja,
la¾ne principijelnosti i veæ otrcanog, samo vama svojstvenog, merhameta, poèinjete odista da mi se gadite. J....
vas i vaše promocije knjiga, okrugle stolove i etablirana kuloarska šupljiranjaa o ugro¾enosti
bošnjaèkog biæa. Prevladajte jednom stogodišnje strahove i stanite ispred ovog naroda! Stanite iza
najèestitijih duša dunjaluèkih i pomozite im. To vam je farz i desi li se ovom narodu ponovo nešto
ru¾no, biæete gori krivci od Miloševiæa i Tuðmana zajedno.
Potpisnik ovih redova duboko je svjestan hipokrizije morala koja je zahvatila i razara jedan dio
Bošnjaèkog tkiva, svjestan je mahalskog sindroma jednog dijela bošnjaèke vlasti, èje su krajnje
konsekvence duhovno ništavilo. Znam dobro kako su nam neki Bošnjaèki ministri korumpirani i kako
u stranci SDA ima izvjesnih uhljupa koji kompromitiraju ideju Bosne. Ali sve to nije razlog da nam se podmeæe
kukavièije jaje i da nam na istu dered¾u stavljaju zloèin, modernoj civilizaciji nepoznat, naspram, istina je oèiglednih
manjkavostii u jednom dijelu koordiniranja vojnog vrha i nadreðenih jedinica u Armiji BiH. Ta prevarantska igra
balkanskog pokera gdje po redu hoæe da nam potpišu istu odgovornost za rat kao i našim
dušmanima, mogla bi proæi ako mi Bošnjaci, hajvani, budemo opet šutjeli.
Mi smo narod koji godinama ¾ivi pod ucjenom.Šesto-godišnja klaustrofobija nas je istraumatizirala
da inferiornost i kompromis postaju naša konstanta, naša stanja. Obraèunajmo se veæ jednom sa
stoljetnim šejtanom koji nam kru¾i metabolizmom. Strahom od vlastitog mišljenja. Pokidajmo u sebi
genetske kodove iracionalne panike, šta æe, na ono što æemo kazati, reæi drugi. Naš usud da
se kao Bošnjaci raðamo u ovim paranoidnim okru¾enjima validan je razlog da moramo biti jaki i odva¾ni, a ne da
dopuštamo da nam poslije d¾ehennema i dvjesta hiljada mrtve braæe i sestara jedan politièar dr¾i ders o
sumnjivoj ratnoj ulozi šehera.
Ja više šutjeti ne mogu! Drugi kako hoæe, ali ja više šutjeti ne mogu. Hoæu da
mislim i hoæu da ka¾em ono što mislim. Mislim da je Pejanoviæ izgubio steèeno povjerenje. Mislim da je
Mušan Topaloviæ spoèetka agresije bio heroj ovog naroda i da je u neuraèunljivom stanju uradio neke stvari
koje nije smio i koje su ga koštale ¾ivota. Mislim da nije uputno i dobro mrziti ljude poput Marka
Vešoviæa, ali i da je D¾emaludin Latiæ jedan od najznaèajnijih Bošnjaka koji se rodio u zadnjih pedeset
godina. Mislim da su Slaviša Šuæur, Miro Lazoviæ, Mladen Vojièiæ Tifa, Predrag Paja Pašiæ,
Perica Simonoviæ, Mišo Bo¾iæ (predsjednik SGV Tuzla) parametri srpske èestitosti. Mislim da je moj predsjednik
Alija Izetbegoviæ najmoralniji èovjek planete, ali i to da nije smio dozvoliti da se Drugi Kongres SDA pretvori u farsu.
Mislim da je Atif Dudakoviæ najveæi bosanski gazija, a Emin Piviæ i Hamdo Abdiæ najsvjetliji primjeri kako se voli i
brani domovina. Mislim da dobar dio bosanskohercegovaèkih medija radi po nalogu stranih obavještajnih
slu¾bi i da bi bilo dobro Miljenka Jergoviæa vratiti u Bosnu. Mislim da je Haris Silajd¾iæ urnek Bošnjaèke
pameti i da je u zadnjih nekoliko nastupa na bosanskim medijima definitivno sa sebe skinuo hipoteku narcisoidnog i
"tersli" politièara.
Mislim da bi se na teritoriji Federacije morao donijeti zakon po kome bi svaki privatnik bio du¾an izdvajati
odredjenu novèanu naknadu za jednog demobilisanog borca bez zaposljenja. I nije uopæe va¾no da li je ovo
što ja mislim taèno i da li je va¾no. Neka istinu i ozbiljnost ovog teksta utvrdi neko drugi.
Borba se nastavlja 

garant. Razgovarao: Ozren Kebo Bošnjaci su preparirani u Brozovim laboratorijama. Ali, da se zna, Tito je za
mene bio pozitivna li
nost --- Kada na Zapadu donesu politi
ku odluku, to zna
i poveanje cijena tramvajskih karata ili
jednokratna zabrana pecanja na jezerima oko Ciriha. Ovdje to uvijek završi prerezanim bošnja
kim
vratovima --- Bošnjaci se moraju homogenizirati oko Srebrenice --- Izgladio sam nesporazume s Harisom
Pašoviem i Dinom Mustafiem --- Za deset godina moje je predstave vidjelo 150.000 ljudi --- Tuzlanski
gradona
elnik Jasmin Imamovi politi
ki adrenalin latentno miksa s duhovnošu koja politi
arima ina
e nije imanentna
Start: Koliko god da se ne slažem s mnogim Tvojim stavovima, jedno ipak moram da Ti priznam. Spadaš u
malobrojnu grupu Bošnjaka koja se dosljedno i redovno oglašava u javnosti. Mislim da je to sasvim
dovoljan povod za ovaj razgovor. Zašto, dakle, veina bošnja
kih intelektualaca tako uporno i
dostojanstveno šuti? Hadžihafizbegovi: Mislim da je razlog stoljetni strah koji je, na neki na
in, isto kao i hrabrost,
isto kao i pravdoljublje, jedan od genetskih
ipova Bošnjaka, naro
ito njihovih intelektualaca. Mislim da taj strah
kod bošnja
kih intelektualaca poti
e od višegodišnje duhovne represije koja je u Brozovim
laboratorijama Bošnjake tretirala kao zamor
ie. Ovim ne spo
itavam Titu da je bio onaj koji je inaugurirao mogue
strahove kod bošnja
kih intelektualaca,
ak o njemu imam pozitivno mišljenje. Ali on je bio u sli
noj situaciji
u kojoj je jedno vrijeme bio i Izetbegovi, dakle, imao je potpuno pogrešne informacije. Muslimani koji su u Titovo
vrijeme završavali fakultet i sticali magistarske ili doktorske disertacije, ako nisu htjeli ui u Partiju, automatski su
ulazili u Udbine fajlove. Podobni su tada imali brifinge u Beogradu i uglavnom su se pišali u gae od odluka CK,
a nepodobni su završavali poput Džemala Bijedia. Posljedice tog boljševi
kog mraka su evidentne i danas.
Strah je još dominantna karakterološka supstanca bošnja
ke sive mase, ali hvala Allahu
dž.š. pa je sasvim izvjesno da se iza brda valja
itava jedna armada mladih, talentiranih, pametnih i
neiskompleksiranih Bošnjaka koji e pomesti ovu memljivu i letargi
nu kvaziakademsku pamet i koji e,
inšallah, povesti svoj narod tamo gdje mu i jeste mjesto. Start: Ali taj strah nestaje kada se treba obra
unati s
onima koji ih kritikuju dok šute. S indignacijom odbijaju svaku kritiku zbog njihovog negovora. Hadžihafizbegovi:
Naravno. Mišja rupa je najbezbjednija. Veina bošnja
kih intelektualaca nije zapravo osvijestila svoj
nacionalni identitet i smrskane lobanje bošnja
ke djece koje Amor Mašovi ve sedam godina vadi iz jama
širom BiH za njih ne zna
e ama baš ništa. Albert Camus je rekao da onaj ko svojim radom, izmeu
ostalog, nije i u službi svog naroda, ne može ponijeti epitet intelektualca. Naravno, Camus je mislio na sve one suptilne i
plemenite rabote koje ne podrazumijevaju samo posao kojim se
ovjek konkretno bavi. Start: Da, ali kod nas je
fundamentalno narušen koncept te Camusove izjave. Raditi za svoj narod ovdje istovremeno podrazumijeva i
raditi protiv drugih. Hadžihafizbegovi: Tu je, zapravo, klju
. To je ta zagonetka koju mi moramo da odgonetnemo. Ovdje je
jeres, na primjer, kada pripadaš partiji u kojoj je samo jedan narod, a moderni politi
ki trend Evrope jesu
nacionalne partije. Ali ne ksenofobi
ne partije nacionalno-šovinisti
kog tipa. Evo jednog primjera: Belgija ima trei
bruto prihod u Evropi i nacionalni dohodak po glavi stanovnika koji je odmah iza Norveške i Njema
ke. Flamanci i
Valonci se stotinama godina ne miješaju po partijama, a zemlja ipak fantasti
no funkcionira. Ne pamti se u
posljednjih sto godina da je jedan Flamanac ušao u valonsku partiju ili Valonac u flamansku. Ovdje je jeres imati
taj nacionalni identitet kakav, recimo, imaju Francuzi. Mislim da ne postoji narod u Evropi kakav su Bošnjaci koji
su posljednjih sto godina pet puta završili na zgarištima i s tih zgarišta sa kesama kretali u
nepoznato. Ovo što u rei jeste hipoteti
no, ali, hajde, zamislimo da smo mi posljednjih sto godina živjeli kao
Skandinavci. Gdje bi nam bio kraj u intelektualnom, materijalnom, državotvornom, nacionalnom smislu? Gotovo je
nevjerovatno da se iz ove zemlje još
uju ezani, da mirišu ramazanske lepine... Start: Pro
itat u citat iz
Tvog posljednjeg javnog obraanja: Jesi li se ikada, etablirana intelektualna bošnja
ka žabokre
ino, zamislila nad

injenicom kako su Gojko Beri, Anri Levi i Petar Lukovi stavljajui svoje glave u torbe ispisali više istine o golgoti
tvog naroda i srpskom zlo
inu nego što staje u sve tvoje tintare pune magistarskih i doktorskih disertacija. Ne
ini li
Ti se da bi najbolje zatalasao kad bi se obratio konkretnim imenima, a ne apstraktnoj žabokre
ini? Ko su akteri te
bošnja
ke žabokre
ine? Hadžihafizbegovi: Mislim da je to odli
no pitanje. Meutim, trebala bi najmanje dva ovakva
Starta da se svi taksativno nabroje. Ali, eto, ako ve insistiraš, ovu tezu mogu svesti na neke esnafske grupacije.
Radi se o histori
arima, politolozima, sociolozima, književnicima, pjesnicima, orijentalistima, individualnim umjetnicima
raznih profila, dakle onoj kategoriji Bošnjaka koji na neki na
in inkliniraju društvenim naukama. Oni ne žele
da se stave na
elo svog naroda i da progovore o svemu što se Bošnjacima dogodilo. Nije bez razloga
jedan od klju
nih momenata Srpske akademije nauka i umjetnosti bio pogrom obrazovanih Bošnjaka. Taj prvi val
fašisti
kog stampeda koji je krenuo preko Drine, osim beba polivenih kre
om po zvorni
kim i ostalim jamama, imao
je za cilj urnisati bošnja
ku inteligenciju. I mislim da su oni koje sam nabrojao, dakle ove esnafske grupacije,
potpuno zakazale jer stvar je u tome što su Bošnjaci bili potpuno neinformiran, neobaviješten,
hedonisti
ki i kvazibegovski narod koji nije imao nikakvu svijest o tome u kakvom opasnom okruženju živi. Nažalost, moram
rei da su Bošnjaci apstinirajui od politike kao kategorije i provodei svoje vrijeme uz rakijicu, suhi sir, komad
sudžuke i Safeta Sušia na televiziji, bili pod eutanazijom i zato i jesu doživjeli pogrom. Start: Šta fali
hedonizmu? Hadžihafizbegovi: Hedonizam je odli
an, ali smatram da je osnovna karakterna osobina koju ja crpim iz
islama osjeaj mjere. Mislim da smo mi taj osjeaj mjere
esto prebacivali. Mene politika nikada nije interesirala kao
funkcija, kao skupštinska klupa, kao audi A4, kao paušal, kao dnevnice za putovanja po svijetu i po Vijeu
Evrope. Ali mislim da je politika stvar ope kulture. Isto kao što moraš escajgom znati pojesti be
ku
šniclu, moraš biti i politi
ki obrazovan. Pogotovo ovdje. Kada na Zapadu donose politi
ku odluku, onda
najgore što se može desiti tamošnjem narodu, jeste skuplja cijena autobuskog prevoza, prosuta zelena
salata po francuskom autobanu ili zabrana pecanja na vješta
kim jezerima oko Ciriha, subotom od tri do pet. Ali
kad padaju politi
ke odluke lijevo i desno od Bosne, i u samoj Bosni, onda uglavnom iz bošnja
kih vratova
šiklja krv, ruši se sve što miriše islamom i pomjeraju se cijeli narodi. Živjeti, dakle, u toj ambijentalnosti u kojoj politika direktno odlu
uje o sudbini moje djece, gdje politika direktno odlu
uje o tome kako u ja
projicirati svoj život, a pri tome biti apoliti
an - to zna
i biti neznalica, glupan, licemjer, kreten, mediokritet i ne znam ni ja
više šta. Želim da politi
ki razmišljam. Želim da znam kakva mi se budunost ovdje projicira. Start: U
svojim javnim obraanjima boriš se protiv "politi
ke heterogenosti Bošnjaka". Ja to shvatam kao direktan
poziv na homogenizaciju, a ne mogu zamisliti nijednu homogenizaciju s pozitivnim predznakom. Nikad nikome nije sree
donijela... Hadžihafizbegovi: Pitanje je samo kako homogenizaciju kao neku semanti
ku ili leksi
ku kategoriju ljudi
itaju.
Prvo, nemoj nikada imati straha da Bošnjaci u smislu homogenizacije mogu imalo zali
iti na svoje isto
ne susjede.
Oni su se homogenizirali oko zla i imaju konsenzus oko ubica. Bošnjaci ne mogu da se homogeniziraju ni oko
Srebrenice i nemaju konsenzus oko biološkog opstanka. Start: To nije ta
no! Hadžihafizbegovi: To je ta
no! U tom
kontekstu moj poziv na homogenizaciju ili, narodnim rje
nikom re
eno, poziv na jedinstvo Bošnjaka bio je plemenit
insanski poziv na evoluiranje mentalnog sklopa jednog naroda
iji
ip stotinama godina baštini neshvatljivu
autodestrukciju i mazohizam u smislu neopreza nad spostvenom budunošu. Ne dao Bog da sam ikada pomislio
da taj bir i kohezija nacionalnog bia Bošnjaka preferira bilo šta drugo osim duhovnog i svjetovnog
ambijenta u kojem e pravila igre za sve narode u BiH biti ista. Ako je traženje te startne pozicije za moj narod i njegov
život u Bosni jeres, onda je svaki naš dalji razgovor na temu Bošnjaka obesmišljen. Navedi mi
ijednu re
enicu iz moja
etiri samostalna projekta, iz mojih intervjua, u kojoj pozivam na nekakvu ksenofobi
nu, atavisti
ku,
nacional-šovinisti
ku ili mitomatsku homogenizaciju. Spreman sam, ako se pronae takva re
enica, da nikada
više ne stanem na scenu niti da se bavim ovim poslom. Ja sam samo pozivao na jednu plemenitu
homogenizaciju koja podrazumijeva nacionalni ponos koji Bošnjacima nedostaje. Start: Ne postoji plemenita
homogenizacija. Mislim da oko Srebrenice nije poželjna homogenizacija, nego konsenzus, koji uostalom ve postoji. Je li
zaista misliš da postoje strukture u bošnja
kom narodu koje negiraju tragediju Srebrenice?
Hadžihafizbegovi: Ako se u Poto
arima ne pojave neki politi
ki predstavnici koji su trenutno na vlasti, za mene je onda ve
upitno da li smo svi oko Srebrenice jedinstveni. Ja mislim da je nekoliko naših politi
ara u vrijeme izmeu 9. i 11.
jula, u vrijeme kad je Srebrenica bila aktuelna,
esto koristilo termin i to mogu dokazati - tragedija i nesrea u Srebrenici.
Vrlo se dobro zna šta se u Srebrenici desilo. Genocid. Start: Idealno mjesto da Ti postavim pitanje vezano za
jedan termin iz Tvojih pisama. Ko su to afirolozi? Da li Ti tu definiciju ovim pripisuješ ljudima iz aktuelne vlasti?
Hadžihafizbegovi: Mislim da sam o afirolozima dovoljno rekao u prethodnim odgovorima. Skontat e
itaoci. Start: Ja ovo
smatram izbjegnutim odgovorom. Hadžihafizbegovi: Nije izbjegnut. Start: Tvoje nedavno pismo povodom dnevnika PBSa
ima samo jedan na
elni nedostatak. Adresirano je na Dušku Juriši, odli
nu novinarku koja nikada nije
kalkulirala sa stvarima koje joj spo
itavaš? Hadžihafizbegovi: Nju mi nemoj, molim te, spominjati jer mislim da to
što je napravila u dnevniku 12. jula, malo sam joj napisao šta sam trebao. Žao mi je što taj
Dnavnik nisam snimio da ga imam kao urnek o relativiziranju srpskog zlo
ina i jedne bezobrazne medijske podvale, koja
bi se mogla studentima žurnalistike pokazivati. Start: Maloprije si govorio o tome kako politika ovdje redovno
završava s prerezanim bošnja
kim vratovima. Potpuno si u pravu, s tim što bismo morali dodati
da su, nažalost, stradali i drugi. Šta emo sa Cacom? Tvoj govor gubi na autenti
nosti kada doemo do žrtava koje su
stradale od bošnja
ke ruke. I danas se teško i na kapaljku govori o tome? Hadžihafizbegovi: Hvala Bogu
da nisu Bošnjaci utvrivali šta se desilo od '92. do '96. nego su to radili strani faktori. Svi pamtimo
izvještaj FBI-a koji kaže da su od svih zlo
ina na podru
ju bivše Jugoslavije, devedeset pet posto po
inili
Srbi, da su nekih tri do
etiri posto po
inili Hrvati, a eto nama ostaje jedan posto zlo
ina. Pošto sam vjernik i
pošto pripadam povijesno-civilizacijskom krugu koji baštini islam, pozivam se na Kur'an koji kaže da ko
ubije jednog nevinog
ovjeka, kao da je ubio cijeli svijet i ko spasi jednog nevinog
ovjeka, kao da je spasio cijeli svijet.
Što se ti
e Cace, ja u sada rei da je Mušan Topalovi Caco za mene gazija. Mislim da je bio izuzetno važan
individualni faktor i jedan od klju
nih komandanata odbrane Sarajeva. Da, neura
unljivi
ovjek
ije je ime Mušan
Topalovi Caco, po
inio je u psihodeli
nom stanju zlo
in. U tom zlo
inu stradao je i sin jednog mog prijatelja. Da, nerazumljivi
i neura
unljivi ljudi lije
e se u sanatorijumu. Da, iz tog sanatorijuma u kome je trebao biti smješten neura
unjiv i
bolestan
ovjek, mogao je možda nakon nekoliko godina izai opet sjajni bistri
ki komandant Mušan Topalovi Caco.
Start: Nažalost, žrtve na Kazanima nisu ubijene u jednom trenutku psihodeli
ne krize. Hadžihafizbegovi: Ne želei niti jednog
trenutka da budem oportun, moram rei da zaista nikad nisam vidio taj izvještaj niti znam šta u njemu
piše. Mislim da tu postoji dosta magle. Start: Zanimljivo bi bilo
uti Tvoj stav o ateistima. Hadžihafizbegovi: Ja
spremam jednu predstavu, ako Bog da, prema tekstu Mustafe Mahmuda Razgovor s prijateljem ateistom. To treba da
bude duodrama i mislim da je to sjajna knjiga koju bi svako mogao pro
itati. Ja protiv ateista u principu nemam
ništa. Neka ih, doi e sigurno svakom ateisti ona minuta kada e preispitivati to svoje nevjerovanje u Boga. Na
meni je da dosljedno slijedim ovu svoju liniju, a ateizam je na kaši
ice ostao na raznim dunjalu
kim ta
kama, pa
eto, ta jedna ta
ka ima i zadesila se i ovdje. I neka je. Start: Idu izbori. Kako podnosiš predizbornu kampanju i da
li se to može nazvati kampanjom? Hadžihafizbegovi: Politi
ka kampanja nadovezuje se na onu pri
u o tome kako
Bošnjaci treba da budu, izmeu ostalog, i politi
ki narod. Bošnjacima je dozvoljena svaka vrsta razvijanja
individualne energije. Ni Srbi, ni Hrvati, ni meunarodna zajednica ne brane Bošnjacima da tu svoju individualnu
energiju razviju do nesluenih visina. Tako da bez problema možeš da budeš Dino Merlin, Asim Kurjak,
Safet Zec, Safet Suši, Danis Tanovi, Meša Selimovi, Husaga iši, Ismet Mujezinovi. Ali veoma je
upitno kad Bošnjaci postanu politi
ko bie. Zbog
ega nama ne dozvoljavaju politi
ki džemat? Ne mora to biti SDA,
može biti nešto drugo, ali da ima tu bošnja
ku supstancu. Zbog toga što politi
ko bie preferira
odmah vlast, preferira državu i oni na neki na
in pokušavaju da nam izmaknu tu politi
ku stolicu kako bi nam rekli
pa vi ne možete ni voditi državu, vama možda u budunosti država i ne treba. Ono što je meni grozno kad su te
politi
ke kampanje u pitanju, to je da ponovo dolazi do jednog strašnog medijskog udaranja u glavu. Mislim da je
u Bosni, kad je politika u pitanju, sve u inverziji. Kad je Alaga Topi, poslanik iz Cazina, prepoznatljiviji u tisku od mog
BHPatriot.com
http://bhpatriot.com _PDF_POWERED _PDF_GENERATED 2 January, 2008, 18:18
kolege Ace Seksana, onda je to stvarno zemlja u kojoj
ovjek treba da se zabrine.
Ovdje, recimo, na jednog Izudina Bajrovia dou trojica Sejfudina Tokia. Na Adija Lukovca i Ornamente doe kompletna
struktura DGS-a. Sjetio sam se jednog intervjua iz tvoje novine. Raen je intervju s onim
etnikom iz Trebinja Božidarom
Vu
ureviem. On dobije pet strana u sjajnoj novini, a u Tuzli ti sjedi najbolji matemati
ar na svijetu Mahir Hadži, sin tvoje
kolegice Almase Hadži. Zatim, sjedi dijete koje je izmeu 200 studenata iz cijelog svijeta upisalo Kraljevsku akademiju za
gitaru u Londonu. Mislim da su mediji mnogo uradili na tome da politi
ari dobiju validnost koju ne zaslužuju. U tom
kontekstu u opet spomenuti ovu novinu. Mislim da je Start napravio odli
an otklon, nije krenuo u kriminaliziranje ljudi,
nego ima tekstove i intervjue poslije kojih ne moraš piti apaurin. Start: Kona
no malo prostora i za pitanja koja se
ne ti
u politike. Tvoje predstave prati etiketa estradnog teatra. Kako se nosiš s tom definicijom i slažeš li se
s njom? Hadžihafizbegovi: Mislim da na ovo pitanje odgovaram od '94., dakle punih osam godina. Ako je ta stupidarija o
nekakvoj estradnoj dramaturgiji mojih autorskih projekata i danas aktuelna, onda zaista trajem i još sam
više ponosan na svoj sopstveni teatar. Jednom sam upoznao, mislim da je to bila '98. godina, gospodina iz
Barcelone koji je želio i uspio prevesti na katalonski moj tekst Iza sna. Ispri
ao sam mu sve probleme oko nastanka te
predstave i govorio mu o tome šta je pisala domaa štampa o toj predstavi. On je, kad je dobio prevod
teksta, rekao da e svim silama pokušati da se to izvede u jednom, naravno ne prvom, nego drugom ili treem
katalonskom pozorištu, negdje ne periferiji Barcelone i mi smo sad u toj fazi priprema. Ja ne znam, zapravo,
zbog
ega su najgore o mojim poredstavama pisali ljudi koji ih nisu gledali.
Provjereno znam da neki ljudi koji su pisali o mojim predstavama uope ih nisu gledali. Koji sam ja to teatarski i esnafski
kanon iznevjerio ako u mojim predstavama igraju profesionalni glumci, ako u mojim predstavama postoji scenografija,
ako se u mojim predstavama govori dobro i ta
no, ako na moju predstavu dolazi polivalentna publika, što mi je
najzna
ajnija stvar. Dakle, u mojim salama sjede univerzitetski profesori, nene s Bistrika, sportisti, studenti, vulkanizeri,
ribari... I sve funkcionira. Zadovoljni ljudi izlaze iz sale, zadovoljna je moja ekipa, zadovoljan organizator, zadovoljna sala
koju platim i odjednom se kaže - estradna predstava. Kod nas se u teatru Zapad priziva samo kada treba da se objasni
nova modernisti
ka teatarska furka. Ne prizivaju Zapad kad treba objasniti gdje se potroši 20 ili 30 miliona maraka
za predstave u posljednjih 15 godina po Bosni, za predstave koje nisu vratile niti pet posto tih uloženih para. Na Zapadu,
kad predstava ne može sama sebe da izdržava, i njoj i ansamblu se zaklju
aju vrata. Naravno, ne svakoj. Ne može se jedan
Kralj Lir koji se radi u Berliner teatru možda isplatiti do kraja.
Hvala Bogu, postoje predstave koje treba da finansira država, ali zbog
ega se smatra jeresnim kada nešto
komunicira s pukom? Uostalom, šta piše na ovim zgradama? Piše Narodno pozorište
Sarajevo, Narodno pozorište Mostar, Tuzla, Banjaluka... Je li tu treba staviti neku rampu i praviti selekciju ko u
taj teatar može ui a ko ne može. Ja imam statisti
ke podatke koji su u svim relevantnim teatarskim krugovima van BiH
do
ekani kao nešto super. Kada ispri
am svom kolegi iz Minhena da imam predstavu koju je u Sarajevu gledalo
jedanaest hiljada ljudi,
ovjek odmah
estita. Ne pita te puno šta si radio. Ja sam u Sarajevu prodao 30 hiljada
karata za svoje
etiri predstave. Prodao sam 150 hiljada karata u posljednjih deset godina. Start: Ostanimo još
malo u teatru. Izvrsna Ti je bila uloga u Pašovievom Romeu i Juliji. Da li si i Ti s mladim glumcima u
estvovao u
fizi
kom dijelu priprema za predstavu, odnosno bi li sad mogao položiti za žuti pojas? Hadžihafizbegovi: Ne samo da sam
u
estvovao nego sam bio i najaktivniji. Evo, na primjer, Aco Seksan, Semir Krivi, Robert Krajnovi mogu da potvrde taj
iscrpljujui fizi
ki dril koji sam nametnuo sebi pa onda i drugima. Nerijetko su Haris Pašovi, pa i ljudi iz Specijalne
jedinice, znali padati po meni da me zaustave u tr
anju, pravljenju sklekova, penjanju uz konopac ili vježbanju kate i
pucanju iz pištolja. Jednom smo ja i ova trojka koju sam spomenuo ostali do dva sata ujutro u školi Silvije
Strahimir Kranj
evi i vježbali udarac geram barai. Haris Pašovi mi je negdje pred premijeru rekao: "Pa dobro,
Emire, ja jesam planirao rad na fizi
koj pripremi, ali ti nas sve polomi." Jedan specijalac mi je rekao da takvog
monstruma ne može ni on pratiti. Bilo je veoma naporno. Start: Šta sada, kad su se slegli prvi utisci, misliš
o predstavi? Hadžihafizbegovi: Mislim da je to zna
ajan projekat, važan kulturološki i teatarski
in. Sjeam se, lani u
ovo doba naša štampa je petnaest dana bez prestanka pisala o Kralju Liru na Brionima. I neka je, nema
nikakvih problema. Ali ne vidim da je sada išta izašlo u Nacionalu, Globusu ili Jutarnjem listu o Romeu i
Juliji. To je taj naš podani
ki mentalitet. Drugo iskustvo koje baštinim iz te predstave jeste da ne mogu da
vjerujem da se u BiH može skupiti treina esnafa i da se može za 60 dana rada ne desiti niti jedna svaa, niti jedno
kašnjenje, niti jedan ružan pogled izmeu kolega. Takvo poštivanje i takva jedna radna i duhovna
disciplina za mene su bili potpuno riplijevski momenat. Tu vrstu plemenitosti, tu vrstu discipline, tu vrstu odgovornosti
prema poslu, tu vrstu jednog besprijekornog poštivanja izmeu kolega trebalo bi prenijeti i oplemeniti šire,
na akademiju, i jednu i drugu, u Sarajevu i Tuzli, na teatre... Start: Vidim da si krenuo s rije
i na djelo, na istinsku
esnafsku homogenizaciju. Tvoji nekadašnji ljuti ideološki protivnici Dino Mustafi i Haris Pašovi
danas su Ti prijatelji? Hadžihafizbegovi: Pa osim pitanja da li igram estradni teatar, to mi je naj
eše postavljano
pitanje u posljednjih godinu dana. Ja mislim da o bilo
ijem radu svako može da misli šta hoe, ali ne treba ni
iji rad
izopiti kao nešto što je nepotrebno. Tu smo se mi razilazili i, hvala dragom Bogu, na kraju ipak spojili. Ja
sam s Dinom imao dug razgovor i zapravo smo uvidjeli da o mnogim stvarima razmišljamo isto. Mislim da je
problem koji nastaje u nekom intelektualnom animozitetu uglavnom posljedica naših nekomuniciranja. Ta vrsta
nekomunikacije s Harisom i Dinom je dovela do nekih nesporazuma i problema koji, zapravo, i nisu postojali. Ja sam
samo bio na neki na
in izopen i ponovo vraen u tu esnafsku igru. Ja sam kod Dine radio u filmu i mislim da je on odli
an
reditelj i odli
an
ovjek. Za Harisa isto mislim da je zna
ajna rediteljska pojava. Da se od njega ima šta
uti.
Pogotovo su meni bile dobre i korisne te teoretske seanse prije nego što emo ui u proces rada. I dalje jedni o kolege Ace Seksana, onda je to stvarno zemlja u kojoj
ovjek treba da se zabrine.
Ovdje, recimo, na jednog Izudina Bajrovia dou trojica Sejfudina Tokia. Na Adija Lukovca i Ornamente doe kompletna
struktura DGS-a. Sjetio sam se jednog intervjua iz tvoje novine. Raen je intervju s onim
etnikom iz Trebinja Božidarom
Vu
ureviem. On dobije pet strana u sjajnoj novini, a u Tuzli ti sjedi najbolji matemati
ar na svijetu Mahir Hadži, sin tvoje
kolegice Almase Hadži. Zatim, sjedi dijete koje je izmeu 200 studenata iz cijelog svijeta upisalo Kraljevsku akademiju za
gitaru u Londonu. Mislim da su mediji mnogo uradili na tome da politi
ari dobiju validnost koju ne zaslužuju. U tom
kontekstu u opet spomenuti ovu novinu. Mislim da je Start napravio odli
an otklon, nije krenuo u kriminaliziranje ljudi,
nego ima tekstove i intervjue poslije kojih ne moraš piti apaurin. Start: Kona
no malo prostora i za pitanja koja se
ne ti
u politike. Tvoje predstave prati etiketa estradnog teatra. Kako se nosiš s tom definicijom i slažeš li se
s njom? Hadžihafizbegovi: Mislim da na ovo pitanje odgovaram od '94., dakle punih osam godina. Ako je ta stupidarija o
nekakvoj estradnoj dramaturgiji mojih autorskih projekata i danas aktuelna, onda zaista trajem i još sam
više ponosan na svoj sopstveni teatar. Jednom sam upoznao, mislim da je to bila '98. godina, gospodina iz
Barcelone koji je želio i uspio prevesti na katalonski moj tekst Iza sna. Ispri
ao sam mu sve probleme oko nastanka te
predstave i govorio mu o tome šta je pisala domaa štampa o toj predstavi. On je, kad je dobio prevod
teksta, rekao da e svim silama pokušati da se to izvede u jednom, naravno ne prvom, nego drugom ili treem
katalonskom pozorištu, negdje ne periferiji Barcelone i mi smo sad u toj fazi priprema. Ja ne znam, zapravo,
zbog
ega su najgore o mojim poredstavama pisali ljudi koji ih nisu gledali.
Provjereno znam da neki ljudi koji su pisali o mojim predstavama uope ih nisu gledali. Koji sam ja to teatarski i esnafski
kanon iznevjerio ako u mojim predstavama igraju profesionalni glumci, ako u mojim predstavama postoji scenografija,
ako se u mojim predstavama govori dobro i ta
no, ako na moju predstavu dolazi polivalentna publika, što mi je
najzna
ajnija stvar. Dakle, u mojim salama sjede univerzitetski profesori, nene s Bistrika, sportisti, studenti, vulkanizeri,
ribari... I sve funkcionira. Zadovoljni ljudi izlaze iz sale, zadovoljna je moja ekipa, zadovoljan organizator, zadovoljna sala
koju platim i odjednom se kaže - estradna predstava. Kod nas se u teatru Zapad priziva samo kada treba da se objasni
nova modernisti
ka teatarska furka. Ne prizivaju Zapad kad treba objasniti gdje se potroši 20 ili 30 miliona maraka
za predstave u posljednjih 15 godina po Bosni, za predstave koje nisu vratile niti pet posto tih uloženih para. Na Zapadu,
kad predstava ne može sama sebe da izdržava, i njoj i ansamblu se zaklju
aju vrata. Naravno, ne svakoj. Ne može se jedan
Kralj Lir koji se radi u Berliner teatru možda isplatiti do kraja.
Hvala Bogu, postoje predstave koje treba da finansira država, ali zbog
ega se smatra jeresnim kada nešto
komunicira s pukom? Uostalom, šta piše na ovim zgradama? Piše Narodno pozorište
Sarajevo, Narodno pozorište Mostar, Tuzla, Banjaluka... Je li tu treba staviti neku rampu i praviti selekciju ko u
taj teatar može ui a ko ne može. Ja imam statisti
ke podatke koji su u svim relevantnim teatarskim krugovima van BiH
do
ekani kao nešto super. Kada ispri
am svom kolegi iz Minhena da imam predstavu koju je u Sarajevu gledalo
jedanaest hiljada ljudi,
ovjek odmah
estita. Ne pita te puno šta si radio. Ja sam u Sarajevu prodao 30 hiljada
karata za svoje
etiri predstave. Prodao sam 150 hiljada karata u posljednjih deset godina. Start: Ostanimo još
malo u teatru. Izvrsna Ti je bila uloga u Pašovievom Romeu i Juliji. Da li si i Ti s mladim glumcima u
estvovao u
fizi
kom dijelu priprema za predstavu, odnosno bi li sad mogao položiti za žuti pojas? Hadžihafizbegovi: Ne samo da sam
u
estvovao nego sam bio i najaktivniji. Evo, na primjer, Aco Seksan, Semir Krivi, Robert Krajnovi mogu da potvrde taj
iscrpljujui fizi
ki dril koji sam nametnuo sebi pa onda i drugima. Nerijetko su Haris Pašovi, pa i ljudi iz Specijalne
jedinice, znali padati po meni da me zaustave u tr
anju, pravljenju sklekova, penjanju uz konopac ili vježbanju kate i
pucanju iz pištolja. Jednom smo ja i ova trojka koju sam spomenuo ostali do dva sata ujutro u školi Silvije
Strahimir Kranj
evi i vježbali udarac geram barai. Haris Pašovi mi je negdje pred premijeru rekao: "Pa dobro,
Emire, ja jesam planirao rad na fizi
koj pripremi, ali ti nas sve polomi." Jedan specijalac mi je rekao da takvog
monstruma ne može ni on pratiti. Bilo je veoma naporno. Start: Šta sada, kad su se slegli prvi utisci, misliš
o predstavi? Hadžihafizbegovi: Mislim da je to zna
ajan projekat, važan kulturološki i teatarski
in. Sjeam se, lani u
ovo doba naša štampa je petnaest dana bez prestanka pisala o Kralju Liru na Brionima. I neka je, nema
nikakvih problema. Ali ne vidim da je sada išta izašlo u Nacionalu, Globusu ili Jutarnjem listu o Romeu i
Juliji. To je taj naš podani
ki mentalitet. Drugo iskustvo koje baštinim iz te predstave jeste da ne mogu da
vjerujem da se u BiH može skupiti treina esnafa i da se može za 60 dana rada ne desiti niti jedna svaa, niti jedno
kašnjenje, niti jedan ružan pogled izmeu kolega. Takvo poštivanje i takva jedna radna i duhovna
disciplina za mene su bili potpuno riplijevski momenat. Tu vrstu plemenitosti, tu vrstu discipline, tu vrstu odgovornosti
prema poslu, tu vrstu jednog besprijekornog poštivanja izmeu kolega trebalo bi prenijeti i oplemeniti šire,
na akademiju, i jednu i drugu, u Sarajevu i Tuzli, na teatre... Start: Vidim da si krenuo s rije
i na djelo, na istinsku
esnafsku homogenizaciju. Tvoji nekadašnji ljuti ideološki protivnici Dino Mustafi i Haris Pašovi
danas su Ti prijatelji? Hadžihafizbegovi: Pa osim pitanja da li igram estradni teatar, to mi je naj
eše postavljano
pitanje u posljednjih godinu dana. Ja mislim da o bilo
ijem radu svako može da misli šta hoe, ali ne treba ni
iji rad
izopiti kao nešto što je nepotrebno. Tu smo se mi razilazili i, hvala dragom Bogu, na kraju ipak spojili. Ja
sam s Dinom imao dug razgovor i zapravo smo uvidjeli da o mnogim stvarima razmišljamo isto. Mislim da je
problem koji nastaje u nekom intelektualnom animozitetu uglavnom posljedica naših nekomuniciranja. Ta vrsta
nekomunikacije s Harisom i Dinom je dovela do nekih nesporazuma i problema koji, zapravo, i nisu postojali. Ja sam
samo bio na neki na
in izopen i ponovo vraen u tu esnafsku igru. Ja sam kod Dine radio u filmu i mislim da je on odli
an
reditelj i odli
an
ovjek. Za Harisa isto mislim da je zna
ajna rediteljska pojava. Da se od njega ima šta
uti.
Pogotovo su meni bile dobre i korisne te teoretske seanse prije nego što emo ui u proces rada. I dalje jedni o drugima možda na nivou estetike ne mislimo do kraja isto, ali smo našli konsenzus oko važnih stvari. Start:
Uznemiruju li Te sjeanja na rat ili ona blijede? Hadžihafizbegovi: Od svih pitanja, na ovo mi je najteže odgovoriti, a ipak mi
je nekako najdraže. Mislim, zapravo, da si upotrijebio najta
niju rije
, a to je uznemirenje. Ušli smo u jedanaestu
godinu od vremena kada je fašisti
ki stampedo po
eo tutnjati Bosnom. Kada je krenulo neobjašnjivo
zlo
ina
ko orgijanje po jednom narodu, njegovoj kulturi i povijesnom identitetu. Kada su pucali ljudima u potiljak samo zato
što su osuneeni i što na kredencima, na najvišem mjestu u kuhinji, drže Kur'an. Svaku no u
posljednjih deset godina prije spavanja u
im fatihu bosanskim šehidima i molim dragog Allaha dž.š. da im
podari lijepi džennet. Ta fatiha nije samo pomen na Bošnjake, ona je pomen i na edu Domuza, heroja i zlatnog
ljiljana i pripadnika srpskog naroda koji je poginuo u Armiji BiH, i na Marjana Baltu, pripadnika specijalnih jedinica u
Tuzli, i na kapetana Petrovia, ukopanog u haremu travni
ke džamije, i na Acu Stankovia, boksera tuzlanske Slobode,i na
Jadranka, jednog od brae Fink, skaka
a sa starog mostarskog mosta kojeg su snajperom sa zapadne obale ubili, i na sve
one koji su pripadali drugim narodima a koji su odabrali onu pravu stranu. Ja, zapravo, pripadam onoj kategoriji ljudi
koji, sve dok budu živi, nee kroz teatar zatvarati ovu knjigu.
Ja u igrati i Gogolja i Šekspira i ehova, igrat u svjetske klasike, igrat u eksperimentalni teatar, ali u, koliko god
budem mogao, otvarati tu ratnu knjigu. U mojim predstavama igraju i Srbi i Hrvati. Bez Spasoja Simia moji projekti su
nezamislivi. Bez Dragana Divjaka ne mogu da radim. Ja dobro znam da Bosna i Hercegovina bez pravoslavnog i
katoli
kog faktora nije ono što je i mene na neki na
in oplemenilo i diglo. Ali to su Srbi i Hrvati kojima nikada nije
smetao ezan s džamije, baklava za Bajram u kui moje rahmetli majke, kojima nije smetalo ružino šerbe ni onaj
Musaf u mojoj kui. Dakle, s takvim Srbima i Hrvatima ne samo da želim nego je Bosna jedino mogua. Ali s onima koji su
tjerali majke da pred o
evima vrše oralni seks sa sinom, ne samo da ne želim da živim nego u gledati da ih
potamanim. Start: Šta se dešava u Tuzli danas? U kakvom je stanju grad? Hadžihafizbegovi: Tuzla
godinama nosi taj sindrom provincije, mada ja mislim da provincija postoji samo kao geografski, a ne kao duhovni
pojam. Važan je taj kreativni duh u ljudima, šta misle i kako rade... Start: Zašto se Tuzla olako odrekla
velikog Derviša Sušia? Mešu svi s razlogom slave, postao je nacionalna i državna veli
ina, a
Derviš gotovo da je zaboravljen? Hadžihafizbegovi: Drago mi je da spominješ Derviša
Sušia. On je, ustvari, iz Vlasenice, nije iz Tuzle, ali je veliki dio životnog vijeka proveo u Tuzli. Derviš
Suši je, na neki na
in, vraen u Tuzli na poziciju koja mu pripada zahvaljujui
ovjeku kojeg u kasnije spomenuti.
Tuzla je ina
e poznata po tome da nikada nije cijenila svoju pamet i kvalitet. Evo sad, nai ete nekoliko sportista - Mirza
Delibaši, Marijan Beneš, Svjetlana Kiti, Dževad Šeerbegovi, Fuad Mulahasanovi, Zlatan Sara
evi,
Naa Avdibaši, Jasmin Huki pa onda slikar Ismet Mujezinovi, pa Memo Derviševi, Haim Pintol, vajar
Franjo Leder, pa Meša Selimovi, Derviš Suši... Mislim da je dolaskom Jasmina Imamovia na
elo
opine reinkarniran bitan kulturološki segment grada.
On je direktno zaslužan da smo odmah nakon Mirzine smrti dobili ulicu u Tuzli i dali joj ime Mirze Delibašia, da je
Univerzitetska biblioteka dobila ime Derviša Sušia, da je sponzorirao Sušievu predstavu Teferi

koju je režirao Miralem Zup
evi. Organizirao je književne susrete na kojima se dodjeljuje prestižna nagrada Meša
Selimovi. Jasmin Imamovi taj politi
ki adrenalin latentno miksa s jednom duhovnošu koja politi
arima ina
e nije
imanentna. On je po tome atipi
an gradona
elnik koji je svoju veli
inu pokazao i time da pripada jednoj politi
koj opciji a da
neke kvalitetne ljude iz drugih politi
kih struktura nije dirao, jer je prepoznao da dobro rade svoj posao. Start:
Prošlo je sedam godina od zaklju
enja Dejtonskog sporazuma. Kako danas vidiš Bosnu i Hercegovinu?
Ima li napretka ili i dalje veli
anstveno stagniramo? Hadžihafizbegovi: Mislim da je optimizam zdravlje duše, a da
su pesimizam, depresija i ta neka duhovna letargija veoma opasni. Mislim da sigurno ta krivulja na dijagramu koji se
zove BiH, raste. Ali stanje duha u Bosni ne valja. Mislim da to treba popravljati. Kad prvog marta FTV ili naša
katonalna TV u Tuzli napravi anketu s pitanjem ima li Bosna prespektivu, 70 posto njih odgovori da nema. Mislim da je
to strašno. Dostojevski kaže - narod bez domovine je narod bez psihologije. Meni je tlo važno i ja hou da vjerujem.
Imam neke bogate roake koji su me zvali da izaem, ali nisam htio. Moja životna opcija je Bosna. Sanjam Bosnu bez
visokih predstavnika.
Sanjam Bosnu u kojoj emo opet na Jurjevo da se kucamo šarenim uskršnjim jajima, sanjam Bosnu s
lijepim i snježnim Božiima i ponokama, sanjam je s Bajramima na koje e mi dolaziti pravoslavci i katolici. Ne mislim da je
takva Bosna utopija, ali da bi ona bila mogua, moramo znati ko je ubio i ko je kamenovao Murata Badia u Banjaluci, ko
je u Vlasenici ustrijelio Melihu Duri. Moramo znati šta je sa 800 nestalih civila u stanovima u zapadnom dijelu
Mostara. Moramo se sudariti s istinom. Što se prije neki suo
e s istinom, i Bosna e biti bolja. Ja svoju djecu u
im
da znaju da su i Slaviša Šuur i Dragan Viki njima obezbijedili da se školuju, rade na kompjuteru i
da nisu muhadžeri. Ali, isto tako, želim da kažem da svoju djecu spremam i za internet i za hadž. Ne želim da mi djeca ne
znaju gdje je turbe Izeta Nania i Hajre Mešia. Sto godina smo išli po Mrakovici, Tjentištu i ne
znam gdje, a sada ne može ministarstvo kulture da odvede 50 autobusa i da vide gdje je ukopan jedan od najboljih
bosanskih i bošnja
kih sinova Midhat Hujdur Hujka iz Mostara. Dakle, sanjam. Bosna meni doe nekako kao
insan, to sam
esto govorio. Kao neki stari dedo ili neka stara nana koja je uzela penziju i pošla na pijacu i onda
dou neki gelipteri, mrcinaši, otmu joj nov
anik i još je istuku. A ta nana doe kui, klanja i zamoli dragog
Allaha za neku novu nafaku i ide dalje. Ode Bosna dalje i to je sigurno, ali je samo pitanje hoe li nana zapamtiti one
geliptere i šta e uraditi kad se s njima sretne. Start: Ma, Emire, budi realan. Šta im jadna nana može
uraditi? Hadžihafizbegovi: Može svašta! 21 pitanje za 90 sekundi: Seks nije haram, samo preljub Koliko sklekova
možeš napraviti?
- Dvadeset.
A prije predstave?
- Devet.
Za koga eš glasati na izborima?
- SDA.
Ko ti je draži, Zlatko ili Haris?
- Haris.
A Haris ili Alija?
- Alija.
Zašto?
- Zato što u Alijinoj blizini nau
iš kako je merak biti i drugi.
Koju knjigu mora pro
itati svaki Bosanac ili Hercegovac?
- Na horizontima milosti i Na vrelu mudrosti šeiha Nazima Haganija.
Zašto farbaš kosu: zbog sijedih, zbog profesije ili zbog hira?
- Osjeam se kao tinejdžer.
Opiši Tuzlu!
- Moj najdraži grad.
Šta te nervira?
- Dezerteri.
Najljepša bosanska glumica?
- Nesumnjivo pokojna Maja Mijatovi.
Pet li
nosti koje su formirale tvoj svjetonazor.
- Muhamed a.s., moja majka Nizama, moj otac Mustafa, moj u
itelj Hašim Salki i moja supruga Aida.
Da sutra ponovo zarati Ti bi:
a) uzeo pušku;
b) uzeo pasoš;
c) vratio se u reformiste;
d) mirno i dostojanstveno pozvao na mir?
- Uzeo pušku.
Je li seks haram?
- Ne
A preljub?
- Da.
Šta misliš o homoseksualcima?
- Otvori Kur'an pa pro
itaj.
Koji auto voziš?
- Mercedes 500 SL CK automatik.
Najbolji živi glumac na prostoru bivše Jugoslavije?
- Bekim Fehmiu.
Šta misliš o Danisu Tanoviu i Ni
ijoj zemlji?
- Odli
an film, samo mi je smetalo što se sala 90 minuta smijala.
Kako si se osjeao dok si u Romeu i Juliji pjevao Tri palme na otoku sree?
- Sjajno. Kao Džimi Stani na Opatijskom festivalu.
Kakvu muziku slušaš?
- To je miks sevdaha, Gipsy Kingsa, Cockera, Šabana Bajramovia i ilahija i kasida.