- Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. CiceronHistorija je svjedok
vremena, svjetlo istine, zivot pamcenja, uciteljica zivota, glasnik starine. Ciceron

*
"Ne pocinje bosnjacka historija od bana Kulina, vec mnogo ranije – od onih naroda koji su nastanjivali oblast oko
rijeke Bosone i zatim cio teritorij centralnog Balkana, dakle jos od prije tzv. nove ere. Iako su kroz ove zemlje prolazili
mnogi osvajaci (Rimljani, Avari, Tatari, Sloveni, i slicni), oni stari narodi nijesu bili magla da ispare u nepoznato. Bili su
narod koji se transformisao svojim bicem, kulturom, jezikom u etnos sa osobitim karakteristikama, cuvajuci tako svoje
biološke etimone: krvno nasljede, zemlju predaka, pamcenje imena i jezika, obicaje, sakralne objekte,
toponomastiku... Sa tim našim dalekim precima desavalo se ono sto se desavalo i sa mnogim drugim narodima,
kao na primjer sa Keltima, Bugarima, Tracanima i dr. Usvajali su tude jezike i kulture, ali su svoje sacuvali u supstratnim
likovima jezika, u folkloru stecaka, u resursima narodne poetike i retorike, u morfološkim i fonološkim
toponomastickim strukturama i u mnogim arheološkim slojevima.........................."
"(Nista, dakle, nas ne vezuje za ishiperbolisane Mihailogluovice, serdare i vojvode, niti za one koji su se, u vucjim
kozama, sunjali od zbuna do zbuna silazeci niz Karpate).
Zato, sve sto je u dosadašnjim kvazi historijskim i romanticarsko-improvizovanim ''dokazivanjima'' ispisivano sa
aspekta nacionalisticke i sovinisticke, genocidne i asimilatorske politike – sve to pada u kontejner neistina, mrznje
i zlog naukovanja..."
A nekada je ovako pocinjalo ucenje o nasoj domovini(onda kad su dali da ucimo o njoj) Od vremena kada se "ZEMLJA
BOSNA" prvi put spominje u pisanim historijskim izvorima u dijelu "De administrando inperio", bizantskog cara
Konstantina Porfirogeneta sredinom X vijeka. Bosna je do danasnjeg vremena prolazila kroz razlicite drzavne i politicke
oblike organiziranja vlasti i tome odgovarajuce pravne sisteme.Politicka organizacija srednjevjekovne Bosne pocela je sa
doseljavanjem Avara i Slavena s kraja VI i poèetka VII stoljeæa.Ako se uzme postojanje javne vlasti za prepoznavanje
javnog individualiteta neke zemlje, a ne nazivi vladara, da li je ban, kralj ili car, onda se moze reci da je u bosni bila
ostvarena politicka vlast prije nego kod Srba i Hrvata.U prvim stoljecima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva.
Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali Bizantija i zapadni nasljednici Rima. Slaveni su se naselili u 7. stoljeæu, a Srbija i
Hrvatska vladale su nad dijelovima Bosne u 9. stoljecu. Uz izuzetak danasnjeg istoka Hercegovine i Humina vecinom u
10. i 11. stoljecu Bosnom vlada hrvatsko kraljevstvo. U periodu 11. i 12. stoljeæa vlast je preuzela kraljevina Ugarska.
Srednjovjekovna bosanska politicka jedinica (prvo banovina, a onda kraljevstvo) stekla je nezavisnost oko 1200. godine.
U 14. i 15. stoljecu broj stanovnika je tesko odrediti, ali se pretpostavlja da je bio izmeðu 500.000 i milion. Specificnost
srednjovjekovne istoriji Bosne i Huma bijase i Crkva bosanska, kojoj je pripadao nemali dio pucanstva (nemoguce je
utvrditi koliki). Historicari smatraju da je vecina stanovnistva u tom razdoblju bila katolicka, uz dio pravoslavnih na
istocnijim podrucjima. Svi su bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromanic), dok su u neki najutjecajniji feudalci, kao
Hrvoje Vukcic Hrvatinic i Stjepan Vukcic Kosaca bili krstjani, ili pripadnici Crkve bosanske. Bosna je ostala nezavisna do
1463. godine, kada ju, bar njen veci dio, osvajaju Turci. 25. oktobra 1478 posljednja bosanska kraljica Katarina Kosaca-
Kotromanic umrla je u Rimu.Za vrijeme Turske vlasti, mnogi su Bosnjani (stanovnici Bosne) presli na Islam. Uzroci tom
procesu su visestruki, no bitno se ne razlikuju od islamizacije susjednih zemalja, od Hrvatske do Bugarske. Turci su
vladali Bosnom do 1878. godine, kad je postala protektorat Austro-Ugarske. Medjutim, slavenski pokreti u okolnim
drzavama radili su na ujedinjenju juznih Slavena. Prvi svjetski rat je poceo kad je austrougarski prijestolonasljednik ubijen
u Sarajevu. Nakon raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je usla u Jugoslaviju, da bi u 2. svjetskom ratu potpala
pod NDH. Nakon rata je osnovana socijalisticka Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od
republika.
BiH je proglasila suverenost u oktobru 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za izdvajanje iz Jugoslavije (februar
1992.). Na referendumu se vecina stanovnistva odlucila za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Bosanski Srbi nisu svi izasli
na referendum i uz podrsku susjedne Srbije pokrenuli rat u Bosni i Hercegovini 1990-ih radi podjele po etnickom nacelu.
Uskoro se rat rasplamsao izmeðu sva tri naroda. U martu 1994. godine Bosnjaci i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju
bosnjacko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije sa Republikom Hrvatskom. U amerièkom gradu
Daytonu 21. oktobra 1995. potpisan je mirovni sporazum, cime je zavrsio trogodisnji rat (konacni je sporazum potpisan u
Parizu 14. decembra 1995.). Daytonski je sporazum je sramno podijelio BiH na dva dijela - Federaciju BiH i Republiku
Srpsku.
Meša o Bosni i Bosancima
'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mrznja. Bezbroj puta sam pokusavao da pobjegnem od nje i uvijek
ostajao, iako nije vazno gdje covjek fizicki zivi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjasnjiva veza izmedju nas
i zavicaja, veæ i koloplet naslijedja, istorije, cjelokupnog zivotnog iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje.
Vidjena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teska, vidjena iznutra i sa ljubavlju, koju zasluzuje, ona je ljudski bogata
iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramaticnije odredjen istorijom kao Bosanac. Sta se sve kroz
vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjeæanje vlastite neodredjenosti, tudje krivice, teske istorije, neizvjesne buducnosti,
straha od promjene, zelje za dobrotom i humanoscu koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ogranicenja i cestih
razocarenja koja su radjala mrznju. To su veoma slozeni i zamrseni ljudi i tesko ih je razrjesavati po prvim vidjenju i po
spoljasnjim utiscima .''
''Mozda zbog neravnog hoda kroz istoriju, zbog stalnih nesreca, zbog istorijske kobi. Nikad Bosna nije imala srecu da je
mocni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila, koje prestavljaju pravo, neortodoksno lice Bosne, ove ljude su
proklinjali, palili, unistavali pape, carevi, kraljevi, a pre¾zvjeli su se uvijek vracali svome prkosu. Turska okupacija je jednim
oduzela vjeru, a svima slobodu. Ali i oni koji su presli u tudju vjeru, ostali su Bosanci, cudan soj ljudi, koji se nije mjesao
sa okupatorom, ali nije vise bio što su njegova druga braca, mada su im isti obicaji, nacin zivota, jezik, ljubav
prema zavicaju. Tako ostaju sami. Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego sto su
bosanski Muslimani. Nije mnogo pomagalo ni to sto je Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena, prakticki
bez nepismenih, sa mnostvom skola, s uredjenim urbanim zivotom, sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog
polozaja bila je ocita. Nisu prisli tudinu a odvojili su se od svojih. Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put? Nikuda. To
je tragican bezizlaz. U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni, najzatvorenija je bila muslimanska. Od kuce i
porodice stvoren je kult, i sav neistrosen vitalitet tu se ispoljavao. Ako se na taj nacin stvorila intezivna intimna atmosfera,
s neobicnom jakom osjecajnoscu (nase najljepse narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako
neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije bilo. Isli su s okupatorom ali su ga mrzili, jer im put
nije bio isti. S ostalim nisu mogli jer su zeljeli kraj Turske carevine i doprinosili njegovom rusenju. A kraj Turske carevine
je i kraj svega sto su oni bili. Razum tu nije mogao pronaci rjesenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini pri
cemu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematièno, afektivno reagovanje. Ako se tome dodaju mrznja, osjecanje
nesigurnosti, strah, bijes, ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima mrznje prema Turcima, eto
vam, ukratko, skica jednog pandemonijuma koji se zove BOSNA i njeni ljudi.''
"Primaju nerad sa Istoka, ugodan zivot sa Zapada... Ne lice na junake, a najteze ih je uplasiti prijetnjom, dugo se ne
osvrcu ni na sta, svejedno im je sta se oko njih desava, a onda, odjednom, sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i
okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci... a lahko im dosadi jedan covjek, makar im cinio i dobro... zli, dobri, blagi,
surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedju toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao
rijeka i kaplja, i sve sto govorim, kao da o sebi govorim. "
"Mi smo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji miraz. Vjekovima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo
znati ko smo. Zivimo na razmedju svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na
grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca,
suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer
svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odsluzimo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i
necemo iz nje, a sve se placa pa i ova ljubav. Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa nesreca. Kakvi su
ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili ono
što danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S nejasnim osjecajem stida zbog krivice i
otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slucajno tako pretjerano
meki i surovi, raznjezeni i tvrdi. Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zasto?
Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj
ludosti!"Ovaj tekst me nije ostavio ravnodusnim,sa plbih i nadam se da nece ni vas .
I BiH ima šta da trazi!!
Vec je postalo previse da se govori o srpskoj i hrvatskoj paranoji i njihim toboznjim pravima da traze nesto sto im
historijski gledano uopste ni ne pripada. Dok su plemena Srba i Hrvata sa podrucja danasnjega Irana, dolazili na ova
podrucja, vec se je spominjala Bosna kao drzava. Zato se pitamo, sta to ini traze sto smi mi njima uzeli ili je istina vise
obratno.?! Mi trebamo da trazimo od njih ono sto nam je na Berlinskome Kongresu 1878 oteto i dato Srbiji i Crnoj Gori!
Gledajuci na te cinjenice, prosto je nemoguce razumijeti zasto nijedan politicar ili politicka stranka u BiH dosada nije
pokrenula to pitanje jer narod u Sandzaku je nas narod osdnosno mi smo jedna Nacija i nesmije nam biti svejedno sta
oni upravo sada u ovome trenutku kao i u zadnjih 128 godina pod okupatorskome cizmom moraju sve da prolaze.
Ako Srbi sami sebe mogu lagati i govoriti takodjer kao i pojedini Hrvati da je Teritorija BiH njihova, zasto onda mi ne
smijemo odnosno necemo da govorimo istinu a to, da je Sandzak dio Bosne i Hercegovine i da je na Berlinskome
Kongresu jednostavno tako dodjeljen Srbiji i Crnoj Gori a da se pri tome uopste nije vodilo racuna o pitanju volje nasega
naroda o tom pitanju. Zato treba iznjeti tu temu u javnost ,jer to nije neka Bajka koja je nastala prije 5000 godina kakve
nasi neprijatelji to rado izmisljaju, nego historijka cinjenica za koju zna citava Evropa osim nas izgleda.
5 Miliona Bosnjaka zaboravljeno od strane nasih BH-Politicara!
Cinjenica da je nakon Berlinskoga Kngresa veliki dio Bosnjaka bio pod pritiskom i da su pod prisilom napustili svoju
domovinu i otisli u Tursku kao i prije i poslije I svijetskoga rata. Danas taj broj Bosnjaka u Turskoj iznosi oko 5 Miliona
ljudi. Nerazumljivo je kako nasi politicari koji se "bore" za BiH nikada nisu spomenuli ovo pitanje i ako Srbin i Hrvat "imaju
pravo" da posjeduju dvojno drzavljanstvo, zasto je sporno da i mi ne napravimo korak prema nasim sunarodnjacima u Turskoj i ako zele da im ponudimo takodjer dvojno drzavljanstvo. Nedavno je turski premijer Erdogan kada je boravio u
prijateljskoj posjeti Bosni i Hercegovini pokrenuo ovu temu ali je veoma brzo naisao na gluhonjemost "nasih" politicara
koji vjerovatno negdje i od nekoga imaju korist ako budu sutjeli.
Trebali bi se samo upitati: Dali je Berlisnki Kongres ponovljen 1992-1995 i da ce Bosnjaci koji su protjerani sa svojih
ognjista takoðer jednoga dana biti zaboravljeni?
Bosna, Bathinus, Bosthicus, Bostoensis, Bosona, Bissena, Bos, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Bosina, Bosana,
Basante, Bassinus nekadasnje su varijacije sadasnjeg imena zemlje i naroda BiH.BIH JE PRIJE 700 GODINA IMALA
FLOTU I ADMIRALA
Dr. Enver Imamovic, profesor stare historije, za "Avaz"
Jos prije 700 godina imali smo svoju flotu i admirala
Bosna je sto milom, silom, prodajom ili poklonima ostala bez svog primorja
Danasnje neumsko, odnosno bh. primorje, tek je zalosni ostatak onoga sto je nasoj zemlji nekada pripadalo na
Jadranskoj obali, komentar je profesora stare historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu dr. Envera Imamovica.
On je reagirao na posljednje istupe hrvatskih medija koji su, nakon zahtjeva premijera Ive Sanadera da se izvrsi revizija
Sarajevskog ugovora o granici na moru izmedju BiH i Hrvatske, naveli da BiH "nije imala nijedan centimetar mora u tom
podrucju, buduci da je jos od 1333. granica isla samim kopnenim rubom juzne strane poluotoka Kleka".
Ilirska plemena
Historijski se zna da je sva obala od Boke kotorske do usca Cetine kod danasnjeg Omisa bila u posjedu ilirskih plemena,
cija su se jezgra i upravna sredista nalazila na podrucju danasnje BiH. Prvi podaci koji govore o bosanskom primorju u
srednjem vijeku potjecu iz 10. stoljeca. Dokumenti opisuju kako je humski (hercegovacki) knez Mihajlo Visevic s flotom
napadao i osvajao cak juznoitalijanske gradove. Vec je tada Durovacka republika placala bosansko-humskim
gospodarima godisnji tribut za koristenje prigradskog zemljista, jer je sva okolna obala pripadala Bosni - pojasnjava dr.
Imamovic.
Veliki konkurent Bosni na moru bili su Dubrovacka republika i Venecija, a prvi su bili zivotno zainteresirani da prosire svoj
obalni pojas, a to su mogli ostvariti samo na racun Bosne. Ta upornost im se isplatila.
Kraljev brod
Godine 1333. ban Stjepan II prodao im je Peljesac s gradom Stonom. Kralj Dabisa je 1394. Madjarskoj vratio dio obale
od Zrmanje do Cetine koju je svojevremeno osvojio Tvrtko. Godine 1399. kralj Ostoja je Dubrovcanima prodao Slansko
primorje (od usca Neretve do Dubrovnika). Dio Konavalja sa Cavtatom i dio obale do Boke kotorske prodao im je 1419.
velikas Sandalj Hranic za 12.000 dukata, a 1426. godine ostatak Konavalja i preostali dio obale velikas Radoslav
Pavlovic za 13.000 dukata. Primorje od usca Neretve do Cetine od Bosne je 1452. preotela Mletacka republika. Tako je
sto milom, silom, prodajom ili poklonima, Bosna je ostala bez svog primorja - zakljucuje Imamovic.
Ostatak ostataka je danasnji Neum sa svojom obalom duzine tek 20-ak kilometara. - Iako je Bosna i ranije imala
brodovlje, kralj Tvrtko je stvorio flotu kakvu Bosna do tada nije imala. Brodovi su gradjeni u domacim brodogradilistima,
Brstanik na uscu Neretve i Kotor, a dio je nabavljan u Veneciji. Dokumenti posebno isticu raskosni admiralski, odnosno kraljev brod, naoruzan topovima, od kojih se jedan zvao "Soko".
Na celu flote bio je admiral, izvjesni Nikola Basej, porijeklom Mlecanin.
BH POVELJA NA PUTU POVRATKA U BOSNU I HERCEGOVINUntenzivno se pregovara na relaciji Sarajevo –
Moskva, a razlog je vracanje u Bosnu i Hercegovinu najstarijeg juznoslavenskog pisanog dokumenta, povelje bana
Kulina.
Povelja je svojevremeno ukradena i vise stoljeca se nalazi u muzeju akademije nauka u ruskom Sankt Peterburgu.
Vrijednost povelje bana Kulina je neprocjenjiva.
Povelja bana Kulina je najstariji pisani dokument juznih Slavena. Pisana je bosanskom cirilicom, odnosno bosancicom
na starobosanskom jeziku. Povelja je vanjskotrgovinski ugovor srednjovjekovne Bosne i Dubrovacke republike, a 1189.
godine ban Kulin uputio je knezu Krvasu.
Dr. Aisa Softic, direktorica sarajevskog Zemaljskog muzeja…
"Mi u Zemaljskom muzeju zaista iskazujemo svoju radost sto postoji izvjesna mogucnost da ce povelja bana Kulina biti
vracena u nasu zemlju i posebno da ce biti smjestena u nas muzej. To ima i kulturoloske, ali i politicke konotacije."
Povratak dokumenta neprocjenjive vrijednosti u Bosnu i Hercegovinu je nizom svojih clanaka pokrenula i novinarka
sarajevskog Oslobodjenja Edina Kamenica. Ruske vlasti su vec poslale kopiju povelje bana Kulina, a original ce
vjerovatno biti pohranjen u sarajevski "Zemaljski muzej", kaze historicarka Margita Gavrilovic.
"Kad se radi o povelji Kulina bana mi imamo mogucnosti za takvo nesto, jer imamo prostor u kojim su smjesteni upravo
dokumenti na pergamentu i tekstilu, srednjovjekovni, i to veoma vrijedni."
"Zemaljski muzej" je jedina bh. kulturno – historijska institucija koja posjeduje adekvatne uvjete za ovaj
prvorazredni spomenik. Povelja ce biti smjestena u najsigurnijem dijelu muzeja, odmah pored sarajevskeHISTORIJA
BOSANSKIH NARODA U cuvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom, kada mu je Turski beglerbeg rekao: "Nema
vise Bosne, a neæe biti ni Bosnjaka, Huseine... Gines za drzavu koja nikad nije postojala niti ce." Husein Kapetan
Gradascevic mu je odgovorio sljedecim rijecima: "Ima Bosne, beglerbeze i su njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti ce i
poslije vas!" UVOD: Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (hereticku, katolicku,
pravoslavnu) nazivali su sebe Bosnjanima. Ovaj stari oblik imena naseg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u
moderni oblik Bosnjaci, bas kao i oblici imena susjednih naroda - Srblji (Srbi), Horvati (Hrvati), Albanezi (Albanci) itd.
Od sredine XIX. stoljeca, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jacanja autonomije
Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bosnjaci-pravoslavci, sve cesce se izjašnjavaju kao Srbi, a Bosnjaci-katolici
kao Hrvati. Bosnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeci naziv Bosnjak... BOSNJACI i BOSNJASTVO: Bosnjaci
su autohtoni narod Bosne sa milenijskim kulturno - politickim kontinuitetom. Razne seobe, progoni, i ratovi utjecali su na
geografsku rasprostranjenost Bosnjaka, kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najveca koncentracija Bosnjaka (oko 2
miliona) je u Bosni i Hercegovini i Sandzaku (Srbija i Crna Gora), a veliki broj Bosnjaka (oko 300,000) mo¾e se naæi i na
americkom kontinentu (SAD i Kanada), zapadno-europskim zemljama, te u Turskoj (oko 5 miliona potomaka Bosnjaka,
koji su se iselili za vrijeme Austro-Ugarske okupacije). U srednjovjekovnoj Bosni, Bosnjaci su bili pripadnici heretickog
vjerovanja i nisu priznavali ni katolièku ni pravoslavnu crkvu. Sta više, od ovih crkava im je konstantno prijetila
opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko krizarskih ratova na nasu zemlju
sa ciljem unistenja bosnjacke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretickih Bosnjaka na katolicanstvo,
odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period
Otomanske Bosne, Bosnjaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata
se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljeæa, kada se Bosnjaci pravoslavne, odnosno, katolicke vjeroispovijesti, a
pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih politickih misionara, odrodjuju od bosnjackog nacionalnog korpusa i na
temelju zajednicke vjeroispovijesti pocinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno
katolickim hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokusaj ocvrscivanja jedinstvene bosnjacke nacije bio
je osudjen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio
daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora - Austro-Ugarske, a ne
iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907 godine. Prof. Dr. Muhamed Filipovic pojasnjava da su
svi ljudi na prostoru Bosne u etnièkom smislu bili Bosnjaci "i to tokom cijele nase povijesti, a posebno u vrijeme drzavne
samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bosnjaci, sve
dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja pocinje od sredine 19 stoljeæa, nije pocela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu
svijest u nase pravoslavce i katolike." Istaknuti bosnjaèki intelektualac, Adil Zulfikarpasic napominje da su prije procesa
kroatizacije i posrbljavanja naseg naroda i "katolicki i pravoslavni pisci u Bosni, narocito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku
pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bosnjacima." Prof. Dr. Mustafa Memic se slaze, i istice: "Od sredine XIX stoljeæaod kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba meðu ovim nacionalnim pokretima da
prisvoje sto vece dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada pocinje proces bosanskih
pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bosnjaci... Taj
proces se putem nacionalistickih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih
prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline." Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranovic je bio utemeljitelj
srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao placenik srbijanske Vlade, Petranovic je 60-tih godina 19 stoljeæa oko sebe
okupio citavu mre¾u istomisljenika, koji su radili na sirenju srpskog nacionalnog identiteta medju bosnjackim
pravoslavcima, ali i medju dijelom Bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga
Martic, koji je zivio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranovic, u svojim Zapamcenjima navodi da je Teofil Petranovic bio
glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovicevoj knjizi - Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i
Hercegovine - Novak Kilibarda pise da je Petranovic "cijenio ukazano povjerenje [vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga
boravka u Sarajevu od 1862 do 1869 godine neprekidno sirio srpsku propagandu..." Nadalje, Kilibarda navodi da je
Petranovic "kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao vise novcane potpore nego ijedan drugi povjerenik."
Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je placenik hrvatske vlade - Stjepan Radic. Redarstvo ga je
zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke.
Kako opisuje u svom zivotopisu, Stjepan Radic je u Petrogradu, u drustvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz.
"pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledista zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a
najvise sa gledista cisto narodnoga, radi toga jer se Bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve
vise priznaju hrvatima u narodnom i politickom smislu." Bitno je napomenuti da su i brojni katolicki misionari jos od
srednjeg vijeka radili na sirenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju hereticko
vjerovanje Bosnjaka. Medjutim, ovi misionari nikada nisu sirili hrvatstvo, stoga ni bosnjacki katolici nisu imali razloga da
se tako osjecaju niti su se tako osjecali. Sve do dolaska brace Radica u Bosnu, nijedan bosnjaèki katolik se nije
izjasnjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti brace Radica bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina
Bosnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti medju Bosnjake katolicke, ali i Bosnjake islamske vjeroispovijesti. Citav
ovaj fenomen, u svojoj cuvenoj pjesmi "Pjesma Bosnjaku," koju je objavio list Bosnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i
Safvet-beg Basagic rijecima:
Znas Bosnjace, nije davno bilo, / Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, / Kad u nasoj Bosni ponositoj, / I junaèkoj zemlji
Hercegovoj, / Od Trebinja do Brodskijeh vrate, / Nije bilo Srba ni Hrvata. / A danas se kroz svoje hire, / Oba stranca ko u
svome šire. [...] Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago, Nase ime ponosno i drago. Bosnjacki
katolik Fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bosnjak, je u svom proglasu 1848.
godine zapisao:
"Mi Bosnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo zivi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju
priatelji naukah i zale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca
pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred nasa serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo
što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da nas narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne
izvedmo." Milovan Djilas svjedocio bosnjacima iz Sandzackog kraja, za vrijeme bivse Jugoslavije:
Taj naziv... je tradicionalan vec od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i druzio se sa njima
uvijek su govorili da su Bosnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Besir Zulevic iz okoline Rozaja. Bio je nepismen
– ja sam ga naucio pismenosti – sto nije bilo tesko, jer je bio veoma bistar...uvijek je govorio da je Bosnjak.
A i Vuk Karadzic je upotrebljavao taj termin – Bosnjaci. (Milovan Djilas i Nadezda Gaco: Bosnjak Adil
Zulfikarpasic Prof. Dr. Darko Tanaskovic, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bosnjaštvu kao nazivu kojim
se oznacava etnopolitièka koncepcija, kaze da je "sustina u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i
od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovnistvo, s neprekinutim etnickim, kulturnim, psihickim, pa i drzavotvornim
kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, zive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuce narodno i
nacionalno ime." (Polje, br. 36). U potrazi za receptom posrbljavanja Bosnjaka, osvrnimo se na Nacertanije (1844), Ilije
Garasanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva bosnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i
jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji::: "Ako Bosnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba
na provincijalna mala knja¾evstva..." Nadalje, govori o procesu preobrazavanja srpstva u Bosni, koje pocinje polovinom 19
stoljeca podudarajuci se sa periodom u kojem su pisane Nacertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: "...ako bi se pre ovog
opsteg sojedinjenja Srbstva sosobito u Bosni preobrazavati poèelo....K ovome treba dakle uciniti da se Bosnjaci i ostali
Slaveni obrate..." Nadalje, predlaze da se: "nekoliko mladih Bosnjaka u srpsku sluzbu drzavnu prima da bi se
ovi...obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo
privesti mogli." Da bi plan Velike Srbije tekao bez vecih problema, Garasanin smatra da bi se trebala pisati i opsta
historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri presavsi Bosnjaka" i nadalje
napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bosnjaka" i
od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." Meta njegovog programa bili su i katolicki Bosnjaci: "Na
istocnog veroispovedanija Bosnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju tezak zadatak. Vise predostroznosti i vnimanija na
protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bosnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri." Bosna nikada nije bila ni
hrvatska, ni srpska - ona je od pamtivjeka, pa sve do polovine 19 stoljeca, bila zemlja Bosnjaka razlicitih vjera, zemlja
Bosanaca. Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu, po pitanju historije svih juznoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaic u
svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE
KRUNIDBE" (Zagreb, 1989.), nauèno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr.
Nadi Klaic potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaic dolazi do sljedecih
konstatacija:
....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisiæevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim
nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom
historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju
hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti
stoljetni polozaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem.
Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise
sredinom 12. stoljeca.
....Posve razumljivo da Cirkovicu za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu posluziti niti Konstantinovi podaci o
naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zasto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og
stoljeca kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od
naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado ucinio,onda kritickom historicaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva
teksta tvrditi da je Bosna od pocetka bila BOSANSKA. Bosna i Hercegovina maternja drzava autohtonog bosnjaèkog
naroda (ma gdje on zivio), dok je bosanski jezik maternji jezik svih Bosnjaka, bilo da oni zive u Bosni ili izvan nje. Srbija,
Crna Gora i Hrvatska su maternje drzave srpskog, crnogorskog i hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti
usmjerene protiv bosnjackog naroda od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa unaprijed su bile i ostale
osudjene na propast. Jedna od najmizernijih aktivnosti kojima se ovi propagandisti bave jeste pripajanje bosnjackih
velikana srpskom, odnosno hrvatskom nacionalnom korpusu, kao i koristenje historije u nacionalno-romanticarske,
politicko-ideoloske, svrhe uperene protiv nase zemlje i naseg naroda. Upravo, takvi potezi su me i ponukali da napravim
ovu stranicu. Posto su planovi ostvarivanja etnicki ciste Velike Srbije odnosno Velike Hrvatske još od pocetka bili
osudjeni na propast, sovinisticki nastrojenim intelektualcima i nije preostalo nista drugo nego da prisvajaju bosnjacko
nacionalno blago i nijecu historijsko pravo bosnjackog naroda na svoju zemlju, ime, jezik, knjizevnost, tradiciju, i dr.
Ukratko receno, svako kreiranje lazne historije i nacionalni romantizam - u cilju asimilacije bosnjackog naroda i pripajanja
bosnjackih velikana srpskom ili hrvatskom nacionalnom korpusu - je krajnje receno suludo i nista drugo nego
propagandni terorizam nevidjeno podmuklih razmjera. Projekat Poznati Bosnjaci je direktan odgovor na bilo koju vrstu
historiografske propagande uperene protiv bosnjaèkog naroda, odnosno bosnjackog nacionalnog blaga i kulturno
historijsko-znanstvenih dostignuca bosnjackog naroda Bosne i Hercegovine i sire. Kratki dodatak (29-08-2004):
Zanimljivo je navesti i primjer historiografske manipulacije podacima. Primjer: Povelja Bana Ninoslava Dubrovcanima i
Povelja Stjepana II Kotromanica Dubrovcanima iz 1333. Zvuce kao autenticne povelje? ALI NISU! Obe tkz. povelje su
zapravo prepiske od strane srpskih pisara. Proekat poznati Bosnjaci Historija

Spomeni starih Bosnjana

A zovom Stepan, sin gosodina bana Stepana, po milosti boziei gospodin vsem zemlam bosinskim, i Soli, i Usore, i Dolnim kraem i Humske zemle.
-darovnica knezu Vukosavu, sinu kljuckog kneza Hrvatina, zupu Kljuc, i svjedoci su naravno dobri Bosnjane.
Pisano 1322 god. u Miostri, “u gosti velikoga hizi u Radosavi”-izmedju ostalog spominje se :” a sie pisanie svrsi se u gosti velikoga hizi u Radoslavi.
Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, gospodin bosnski i brat moi knez Vladislav, veru i dusu otca nam gospodina bana i vseh roditel nasih i svoio knezu Vukoslavu sinu, kljuckog kneza Hrvatina i to pred DIDOM VELIKIM RADOSAVOM i pred starcem Radimirom i Zunboromn i Vlckom i pred vsom crkvom i pred Bosnom da ne u naju Vukoslav suzn ni pogublenik.
*******************************************Stjepan Kotromanic
BI MILIOST NASA GOSPODINU JERE OSTAVI HRVATSKOGA GOSPODINAAz sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, sin gospodina bana Stjepana, po milosti Bozijej gospodin vsim zemljam bosanskm, i Soli i Usori i Dolnjim krajem, i Humske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav:
Bi milost naju knezu Vlkoslav, sinu kneza Hrvatina Kljuckog, jere ostavi hrvatskog gospodina i Bapsice, - naju milost djela.
I dasva knezu Vlkoslavu za jegovu vjernu sluzbu dvije zupe: Banice i Vrabnju, od meje do meje, i u niju dva grada: Kljuc i Kotor.
………………..
I zato, dasva knezu Vlkoslavu one zupe za jegovu vjeru - a one zupe bista nevjerne i stasta naprotivu nam polog Hrvata.