|
YOU ARE UNIQUE ( Author: Dino Dervishalidovic ) I pledge my loyalty to you My thousand year old land From Sava to the sea From Drina to Una You are unique The only homeland I have You are unique Bosnia and Herzegovina May God save you For the generations to come You are the land of my dreams The land of my forefathers You are unique The only homeland I have You are unique Bosnia and Herzegovina JEDNA SI JEDINA Zemljo tisucljetna Na vjernost ti se kunem Od mora do Save Od Drine do Une Jedna si jedina Moja domovina Jedna si jedina Bosna i Hercegovina Bog nek' te sacuva Za pokoljenja nova Zemljo mojih snova Mojih pradjedova Jedna si jedina Moja domovina Jedna si jedina Bosna i Hercegovina ( Autor: Dino Dervishalidovic ) U srcu Balkana, iskovana od planina, odjevena sumom, zacinjena cvijecem i mirisom ljiljana i jasmina, bez ravnica osim nekoliko kracih polja i rjecnih dolina, usjeklina, pecina i mnostvom potoka i rijeka koje se na trenutak pojave iz svojih klisura i dubina, lezi zemlja Bosna i Hercegovina. Skrnavljena, porusena, pogorena, hiljade puta prevarena, vjekovima pljackana, izrabljivana, krvlju i suzama natopljena, zemlja nasih djedova, Bosna i Hercegovina Od Une do Drine, od Save do Neuma i Jadranskog Mora, prostire se domovina moja. Iz njedara njenih k'o srcane zile tecu prema jugu i sjeveru rijeke sinje, Una sa Uncem i Sanom, sinom i kcerkom svojom, dijeli Bihac i Bosansku Krupu, tece prema Bosanskom Novom, prihvata Sanu, prema Bosanskoj Dubici obilazi Kozaru, potomu ravnicom krivuda,uz granicu samu, i kod Jasenovca sliva se u Savu. Istoèno od Une, tutnji i vileni, Vrbas sa Ugrom i Vrbanjom, Pliva ga plijeni. Tamo malo dalje u centru samom ovjekovjecena imenom ljepotom i slavom. Jedno drago ime sa puno ponosa, kao i kolijevka nasa zove se Bosna. Zenicu i Doboj po sredini djeli da kod Samca i Savu oplemeni. Juzno od Bosne, Neretva klisure sijece, u mjeseèevom luku okolo Prenja na jug skrece, pod Velezom smjeska se Mostaru, ispod Gabele pogled na tvrdjavu staru. Malo dalje nastupa u horu i svoju vodu predaje Jadranskom moru. Na istoku poznata svima, kao lopov granicom tutnji, zovu je Drina. Iskovana od planina, odjevena sumom, mirisom ljiljana i jasmina u srcu Balkana, moja i tvoja Domovina Bosna i Hercegovina " Musa Cazim-CaticJA SAM BOSNJAK (Izdajici Avdi S Karabegovicu) Ja sam Bosnjak - dican junak: Vjeran svetom domu svome, Vjeran slavi svojih djeda I narodu Bosanskome! Njegov ponos na mom srcu Ko amanet sveti stoji; Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!... Majka me je Bosnjakinja Zaklinjala svojim mlijekom, Za cast ove casne grude, Da proljevam krvcu r`jekom; Da joj sluzim, kosto sluzi Rob svojega gospodara, Da je branim od dusmanskih Bojnih koplja i handzara! Na tvoj poziv, evo s`macem Na mejdan ti stupam smjelo: U poganoj Tvojoj krvi, Da tfijumfa vezem djelo. S`Tvojom krvi da sapirem Crnu ljagu s`roda svoga, Crnu ljagu - sto j`rodio Izdajicu prokletoga! Izdajicu uspomeni Svojih djela slave stare, Sto se drzn`o blatnom rukom, Da svetinje njine tare! - - Al ` sto rekoh o mejdanu?... Ne, nikada s`hrgjom takom: Bosnjak junak bojni mejdan D`jeli samo sa junakom! A Ti sakri mrsko lice Ispred sv`jeta cijeloga: U podzemlje mracno bjezi, Izdajico roda svoga! Jer nad Tobom rodnog neba Zlatnog sunca placu zrake, Place jasna mjesecina I treptanje zvjezde svake, Place svaki zemni atom, Na kog Tvoja noga stane; Svaka travka tebi klice: Izdajica, nak propane! Sakri lice izdajico, Nek ne pljuju ljudi na Te, A znaj I to: Izdajicu I pod zemljom klevete prate!... # BOSNA ZUBORI Bosna zubori; nad pitomim krajem Andjeo mira siri laka krila - I lahor pirka, ko da sitnom cvijecu Misticne price sapce vecer mila. Bosna zubori i - ko rujne usne Cvjetne tiho obalice ljubi, Pa tamo negdje, poput moje misli, Kraj tvog se dvora u daljini gubi. Bosna zubori, a s barcicom mojom Nestasno sitni igraju se vali; - Ah, cini mi se, moj andjele, tako Da ljubav tvoja srcem mi se sali. Aleksa Santic Emina Sinoæ, kad se vratih iz topla hamama, Proðoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kad se šeæe i pleæima kreæe... - Ni hod¾in mi zapis više pomoæ neæe!... Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina, Ne šæe ni da èuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti ðule zalivati ode; S grana vjetar duhnu pa niz pleæi puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, No meni ne doðe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alèak, što za njome crko'! #OSTAJTE OVDJE Ostajte ovdje!... Sunce tuðeg neba Nece vas grijat ko što ovo grije; grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko æe naci bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; OSTAJTE OVDJE Ostajte ovdje!... Sunce tuðeg neba Nece vas grijat ko što ovo grije; grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko æe naci bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova;drugog obicno rezi sa granicom. U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, cuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za slicnosti da bi bar oponasali jedinstvo koje je podloga snosljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuce razliku. Ja znam da to njeni zitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzrocne tajne opredjeljenja slojeva, zestine, iskljucivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne znam...... Svaku zemlju sile rastocnice razvlace najvise na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne moze biti srece i obilja. Nigdje siromah nije jadniji , ni zima teza, ni glad ljuca, ni razlika uocljivija , ni mrznja poganija ni tamnija nego u Bosni.... Enes Kisevic BOSNA Ti nisi vise san Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja Bolna mi ne bila. Ti privjesak niciji nisi.Ni cest. Ni prcija. Bosna si bila. Bosna æeš biti. Bosna bosanska sva. Osvajaca tvojih silnih Tko više i imena zna? A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. Bisseno, Bosseno, Bosno moja, Tko te svojatao ne bi Kad su i voda i ptica I cvijet Bivak nasli u tebi. Ginut ce za tebe Bošnjak tvoj Ma bila pod noktima sva Da nikada vise. Bolna mi ne budes Suzo moja iz sna. DOMOVINA Iz ove vatre iz ove smrti iz suze ove sto sja gorcinom Mi mozemo samo u pjesmu uci draga moja DOMOVINO Enver Cocakovic BOSNI (Povodom uredbe o ukidanju slu¾benog naziva - Bosna) O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! O ti moj kameni i bijedni krsu s kozama, panjima a mrsavim konjima, cija su leda oglodali samari, cije su noge iskrivili sjenari kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teret tezak, sitnom blagu hranu. O ti moj gladni susicavi raju koliba, bunjista, horoza i jare, tebe ubijaju. Hoce da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno majko! I nije suma, tvoj sjajni ogrtac, bilo prvo Bozansko ruho sto vidjeh, i nisu tvoji crni dijamanti iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke bili prvi nakit sto me zimi kiti - volim te i placem, i placem, ali ne nad grobom jer ti mrtva nisi, nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom, I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom. Bosno moja, moje tugovanje, Bosno moja - tuzno robovanje! Bosno moja - ti ropkinja nisi, dok planinom tvojom gorstak hodi, dok u tebi zivi pjesma o slobodi, dok klokoce mandra u kotlu ijednom, dok rijeke teku i potoci tvoji, koji u zuboru, u svom vjecnom pjevu u doline nose pjesmu, koja bodri i - premda zalosno - ipak pjeva, pjeva, pjeva nasu pjesmu, pjeva pjesmu Bosne, pjeva sevdalinku. Bosno moja, moje tugovanje... IZLET U BOSNU Bijeda je carica mocna, njen crni obavija plast prasnjavu, prljavu, gladnu Bosnu. Klanjam se. - "O, velicanstvo, otkrijte oku kasabu, htio bih vidjet slobodu, socijalizam u slici, jer rijeci èuo sam dosta, na njih sam nevoljko gluh, ko vi". Bijeda se ponosno smjeska, podanik njezin - gle! - moli, da vidi te, koje voli, pa razmislja: "Smije on, smije, opasan za vlast on nije, jer ¾ivi tek je les, pomalo èak veæ i truo, pa sve što tamo bi cuo reæi on ne bi ni smio, ni htio. Umio da li bi to? Ta pjesnik nekad je bio, sapet ce rijeci mu - bol." Vlak klizi slijepo kroz noc Sablasno mracni vagoni škripe i treskaju, krce ko gladna putnièka crijeva. U njima umor zijeva i glad se rakijom hrani; briga se ludila brani picem i psovkama... Laz sapela usne na grubost i seljak smije se zlobno jadu i - ponosu svom prodanom jucer u gradu za tvrdi kiseli hljeb... Treca je klasa ruglo slobode pijanih robova straha. Seljaci sse grubo i ricu ko zvijeri jadne, gladne, u kavezu uskom tamnice svoje slobode... Sablasna povlaka dima a tisuæu iskrica vrelih nad poljima sprzenim gordo ko zastava smrti vijuga... Blizu je, blizu je Bosna... Gegaju, hramaju, tresu seoska skripava kola. Zora je... Umrla sela bude se sablasno gola. Smiju se pijana slova crvenih novih parola o sreci... Posljednjeg vola seljak na prodaju vuce. Pod vratom zvono mu tuce posmrtnu pocast slobodi... Susa je poznjela zito, pokosila livade gole, popila s polja vodu i sad se nad selom odmara ko krvava nebeska luc. Ne truckaju kola - sad klize... Nije veæ daleko Sava. Stigli smo na krvavi put koji ce vezati cvrsto seljaku i noge i ruke, i jezik, i mozak i vid, a po kom ce paradna kola vozit caricu: Laz... Bijela, ravna ko dlan vijuga autostrada... Kocijas - brkati seljak - potajno skida sa glave bezbojni prasnjavi sesir i šara po grudima kriz. Ta cesta guta zivote! Ta cesta sina mu ote... Kasaju mrsavi konji, umorni prijeti im biè Pozuri! - neèujno vicem - Vidjet htio bih Bosnu! Gradiska... Ruglo slobode. Taj mrtvih uzdaha grad, zidine tuste i ruzne, i dva - tri groba, i vocnjak, bodljivih zica idilu ocima pruza ko vrac, BHPatriot.com koji u roba pretvara rijec, u krvavi rad, pusku i strazu, bijednu nasu slobodu... Mutna i plitka, siroka, ko razmrskana je Sava, a nad njom drevni most. U njoj se nemocno davi srusene cuprije stup... Tko laze da zivot je skup? Covjek je prosjak tek glup, koji san odmora prosi i strah u dzepu svom nosi i nade spoznajom kosi, da zemlja ova nije, nije raj, nego uzdisaj, Gradiska, straza i krvavi put u Nista... Pogled je legao po kaznionici i uzalud tra¾i na osunèanom krovu muke Hrvata i èelo kog brata da ga bar suzom cjeliva i tako smanji mu bol... Prosjak sam, prosjak sam gol!... Carica gordo i strogo otkriva crni svoj plašt... Uz kola ciganska, mršave seljake, rahitiènu djecu i prosjaka niz koraèa bol preko mosta... U Bosni sam... Al dosta je... Dosta!... Ne mogu! Ne mogu više! Zaboga, tiše, ta tiše! Gledaj! I - šuti! I - smij se, ko la¾! Kasabu zaprašilo sunce, uzbudio pazarni dan, pa su svi jadi, sve brige na ceste puznuli van. Ko neoèešljani i neumiveni prljavi cigani drumski, il bradati robovi šumski, il ko pijani starci na ulice gledaju kuæe. Prozori otkrili suncu i mojim zjenama - glad. U nekom limenke crne, lijesovi konzerva mesnih poneki hrane cvijet, ko znak: tu umire mladost, ljubav se ovdje koprca izmeðu gladi i srca, tu vene djevojka jadna, pjesma tu boluje skladna, tu bdije vazda opasnost, sramota - za obraz, za hljeb... Prašina cipele guta, a oko, ko ludo - koluta. To da je Bosna - to? Kletva na usni se suši ko krvava mr¾nja, ko zeð... Koraku, nastavi kušnju, neka te ne vodi srce, ni moga razuma plaè. Te¾ak slobode je maè. Prosjaci speèene rane, batrljke odsjeklih nogu i krmeljive duplje iskapalih oèiju uz glad pogledu nude na dar i mole... Ne bole, ne bole ih rane, ni muhe koje se po njima roje - u ¾elucu - tamo je bol. Šareno ruglo plakate traktore, zdrave seljake i poziv na nekakvi meeting krvavom podmeæe oku, ko osuðeniku kad d¾elat bijeli ponudi kruh. Vrtuljak... Pravi vrtuljak... Galama... No¾ice bose, poluogoljela leða, i poneki rasporen turèiæ uz viku okreæu toèak. Škripuæe, njiše se, buèi pazarski "Ringelspiel"... Na njemu devet vojnika, tri milicajca i "¾enske", njihovo bijelo roblje... Prašni vrtuljak se njiše... Tu ponos prega¾en diše i kroniku robova piše po pijesku i zraku, po kulturnom mraku slobode... Kud vode dalje me zjene? Bijedo, o kud goniš mene? Dalje ne mogu! Dosta! Padam u bol ko spr¾ena klada jada. Carica smješka se mašti i šapæe joj: Izvoli! Pazarni danas je dan! ®eliš li kupiti duše? Jeftine nisu li zar? Šareni se, njiše se, vièe sajamski dan u kasabi. Nekakav sijedi hod¾a ponjavu u prah je prostro na njoj razgrnuo blago: Tri krastavca kisela, dvije ko ka¾iprst velike ribe i kupèiæ rajèica sitnih. Do njega seljak pet jaja i kokoš prodaje zadnju... Bijeda je carica gorda, zna ona lomit ponos ko krhko šareno staklo... Zakrpe, psovke i strah, i krvave oèi od gladi, prašina i prosjak krmeljiv, i gola, mršava djeca, vrtuljak i papir plakata, traktori, meeting i la¾ - - - krvava Istina to je, i moja ljubav, moj san, ponos moj, ¾ivot moj, nada, bol moja, tuga i vjera: Bosna. Po¾uri, posljednja snago, da jurnemo klonuli, tu¾ni na most. Bijeda je carica moæna, njen crni obvija plašt prašnjavu, prljavu, gladnu praunuku Kulina-bana, unuku silnog Sultana, a kæer mog sna o slobodi, Bosnu. Klanjam se - "O, velièanstvo, mrzim vas, ipak vam hvala, vaša je dozvola dala mom srcu snagu novu i novi borbeni rog u moje klonule ruke. ®ive još: nada i Bog!" Udrider, koèijašu mršave konja svog sapi, na brzi stiæi ¾elio bih vlak... - Bje¾im li? - pitaš - O, ne! ®urim se, danak da platim! Slobodu æu Bosni da vratim! BOSNI Krvlju i znojem škropljena zemljo pitome ove krajine - Bosne, koliko spletke, jada i mr¾nje trlo je tvoje ljude ponosne? Kroz pov’jest svijeta Tvoje su ime silnici razni utrti htjeli - odoljela si… U Tebi le¾e rad toga mnogi junaci smjeli. Grobova bezbroj bez spomenika, heroja mnogo, al bez trofeja ledina tvoja ponosno èuva o Bosno, majko sto epopeja! Sloboda, Ljubav, Vjera i Ponos, Dušmanu Prkos, Upornost, Slava: te ideale sinu kroz grud veæ vjekovno toèi Bosanka zdrava. Kad mnogi silni narodi svijeta, èija kultura sad posvud znana, bili su roblje neuko, gladno veæ tad si cvala za Kulina bana… O zemljo rada i patarenstva, zemljo slobode, ponosa, svijesti, nikad te niko satrao nije, nit s pravog puta mogao svesti. Satro te nije ni silni Maðar, ni bahat Bizant, ni rimski Papa, ni moæni asker jakog Orhana, jer za slobodu krv te natapa! Stoljeæa Turci vladali s tobom i mnogi sin Tvoj Islam prigrli, al zato nikad Turèin ne posta, za svoju Bosnu oni su mrli. Cesaru te je Porta prodala, Katolik mnogi, sin Tvoj, o Bosno, nikad se nije nazvao Švabom, neg za svoj narod gin’o ponosno. Krvlju i znojem škropljena zemljo pitome ove krajine - Bosne, majko, što gojiš gladne junake, znojava lica, duše prkosne, ostani vazda èelièna Bosna, kršna i tvrda zemlja junaka, ostani Svoja, gordo prkosna u srcu svojih zdravih gorštaka! 17. XI 1939. Mehmedalija Mak Dizdar ZAPIS O ZEMLJI Pars fuit Illyrici, quam nunc vocat incola Bosnam, Dura, sed argenti munere dives humus. Non illic virides spacioso margine campi, Nec sata qui multo foenore reddat ager. Sed rigidi montes, sed saxa minantia coleo, Castella et summis imposita alta jugis. Iani Pannoni Quinque: Elegarium Liber (El. VI) Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki: A kto je ta šta je ta da prostiš Gdje li je ta Odakle je Kuda je ta Bosna Rekti A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prostiš jedna zemlja imade I posna i bosa da prostiš I hladna i gladna I k tomu još Da prostiš Prkosna Od Sna U zaglavlju su, kao motto, stihovi Ianusa Pannoniusa (Ivana Cesmickog) koji u prijevodu Nikole Šopa sa latinskog glase: Bijaše dio Ilirije, koji sad Bosna se zove, Divlja zemlja, ali bogata srebrnom rudom. Tu se dugome brazdom nisu prostrana pruzala polja, Ni njive, koje bi obilnom radjale zetvom, Nego surove gore, nego sure, neboticne stijene I visoke kule na vrletnom stršeci bilu. STECAK "Stecak je za mene ono sto nije za druge, ono sto na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i rijec, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i zivot, jest proslost, ali jeste i buducnost." Mustafa Firaki MAHZAR BOSANSKE FUKARE VISOKOJ PORTI Mazhar piše bosanska fukara, Ter se mole svoga gospodara, Gospodara èestitioga cara: Sultan care, sunce ogrijano! Pišem ti sitna arzuhala, Nu poslušaj i našeg halala: Što imasmo siromaškog mala, Potrošismo, sunce ogrijano! Bosna ti je svem serhatu glava: S jedne strane teèe voda Sava, Su tri strane kaurska je lava, Za to znadeš sunce ogrijano! Ovo nije ništa za besjedi, Od kako nam postanuše djedi, Dosti su se napili ijedi, Od kaura, sunce ogrijano! Èuvajuæi rata i krajine, I po Bosni velike planine, Oblaèeæi krvave haljine, Sultan care, sunce ogrijano! Da poæutiš velikog hala: Ima care, dvadeset godin' dana Nije ti se Bosna nasmijala Od nevolje, sunce ogrijano! Upitaj nas što smo i kako smo, Što imasmo ono i dadosmo, Sad veèe nièice padosmo, Aman, care, sunce ogrijano! Svakakvije muka nauèili, Petnaest godin' gladim nas muèili, Što nas nijesu još crvi toèili, Sultan care, sunce ogrijano! Tri godine mori nas morija, Što bijaše zemlja orija, Sada po njoj poraste korija, Neka znadeš, sunce obasjano! Od kako je Bosna postanula, Nije ovako ona propanula, Gotovo je posve potonula, Znaš li za to, sunce obasjano! Bosna ti se moli i poklanja, Dovu èini kada namaz klanja, Od postanka s kaurima ganja, Za tvoj obraz, sunce ogrijano! Dvanaest godin' bijuæi sijake Pogubismo po izbor junake, Sad him plaèu ostarile majke, Za šehitim, sunce ogrijano! Petnaest hiljad' dali smo šehita, Za to danas nitko i ne pita, Koga nije ter da se ne skita? Èuješ ovo, sunce ogrijano! Ranjenika - ni hesaba nejma, U kog ruke, u kog noge nejma, U kog uha, u kog oka nejma, Sultan care, sunce ogrijano! Ako ne slušaš ove rièi naše, Ti upitaj Mehmed Selim paše, Što se od njeg svi dušmani plaše, Sadri-azam, sunce ogrijano! On je u Bosni mrve posidio, Bosanske harekete vidio, U Bosansku vojsku dohodio, Upitaj ga, sunce ogrijano! mahzar - kolektivna molba ili tuzba, peticija fukara - sirotinja ter - pa, onda arzuhal - molba, predstavka hal - stanje, situacija, polozaj mal - imetak serhat - pogranicni kraj, krajina, granica kaur - nemusliman lava - govor, lajanje ijed - jed, srdzba, ljutnja, zuc pocutiti - osjetiti, razumjeti moriti - ubiti morija - kuga orija - zemlja oranica korija - korov sijak - odmetnik, neprijatelj hesab - racun, broj sadri azam - veliki vezir mrve - malo hareket - materijalno stanje, sprema, ponasanje, postupanje Nedjad Ibrisimovic BOSNA Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plaèe klobuæaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti. U Bosni ima jedna tišina. U tišini jedna njiva. U toj njivi obeharalo stablo. Zimi Bosna po svu noæ srebrom zvoni. Bosna ima Bosanaca. Kad Bosanac lije¾e na poèinak On polako glavu spušta na zemlju Da zemlju ne povrijedi. Bosna ima majku. Majka se popne na brdo iznad pruge Pa mahne mašinovoði. Majka mahne masinovoði, a lokomotiva vrisne. Bosna ima kuæu U kuæi ¾ivi starica Njen smjeh je ajet o d¾ennetu. Skloni obuæu kad prelazis Unu Savu Drinu Operi noge u rijekama Bosna je æilimom zastrta. Abdulah Sidran BOSNA …Bosna nije razorena mr¾njom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mr¾nje. Pojednostavljeno receno, kljuc ovog, proteklog, rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra. Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Cinjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje ¾rtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrace. Opa¾anje opasnosti ne povecava se vec se smanjuje samim njenim pribli¾avanjem. Mi smo, velika vecina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne mo¾e dogoditi ! A, dogodilo se. Istina, dobro brojcano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opsanost. Kriminalci, lopovi i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zlocina, pa ga time lakše i br¾e osjete i prepoznaju. Zato se ne treba cuditi što su u Sarajevu medu prvima oni reagovali, pripremili se i medu prvima pru¾ili otpor agresoru. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga br¾e prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991.godine a s pocetkom 1992. godine svako od nas je morao znati da ce u Bosni biti rata, ali je vjerovao da nece ! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jace od znanja, takav je insan, otkako ga ima. Takode, danas mi svi znamo da je BiH podjeljena, a vjerujemo da nije ! Mo¾da i ovdje vjerovanje nadjaca saznanje. Sasvim moguce. Samo ko ce to docekati i kada ? … DJEVOJCICA IZ ULICE PRKOSA Još Ulicom Prkosa vihori se njena kosa. Trebalo je, ovog ljeta da postane ¾ena. Djevojèica, djevojèica iz Ulice Prkosa. Znao sam te, èuvati od sebe, djevojèice, janje moje. A ne znadoh od njih da te spasim, djevojèice, mrtvo moje. Svakog dana, oko podne, u «Raguzi», k'o na moru Stisak ruke, ispod stola, kapuèino, koka – kola. Trebalo je, do jeseni da postane ¾ena. Djevojèica, djevojèica iz Ulice Prkosa. Znao sam te, èuvati od sebe, djevojèice, janje moje. A ne znadoh od njih da te spasim, djevojèice, mrtvo moje. SARAJEVSKA MOLITVA Kumim te Bogom, veliki Bo¾e, skloni sa svijeta ¾ivotinje! Neka preostane sve od maèijeg roda, moje sirotinjstvo neka preostane, ali - skloni ¾ivotinje. U pseæi rod ne diraj,ne dotièi tice, samo te molim, milosni Bo¾e -skloni ¾ivotinje. Skloni ¾ivotinje, sa obronaka, skloni. Skloni ¾ivotinje, preklinjem te Bo¾e - ali mi ne diraj svinji ni vepra, ne diraj slavuja, ni kuænog šarenog pjevaèa. Ne diraj mi ništa u šta je lijepo pogledati! Ne diraj ništa. Ali ¾ivotinje svakako skloni. Mrava ne diraj,i marvu zanemari, ali ¾ivotinje - skloni. Gdje si ih metno, otuda ih skloni. Sa svijeta, gdje si ih metno, skloni. Skloni ih, Bo¾e, i pomozi im, Bo¾e. Niko im, bez Tebe, pomoæi ne mo¾e Nema im nigdje stana ni staništa, na oba svijeta - kuæe ni kuæišta. Skloni ih, Bo¾e,sa oba svijeta. Skloni, i pomozi. SARAJEVSKE PRICE Padale su granate bombe su padale jedna nam je u i sobu usla a on meni zagrlio nije rat je veliko zlo,koje hoda u kuce dodje, u dusu udje i kucu i dusu uzme a meni je trebalo samo da me zagrli krila sam kad placem krila sam kad mrzim krila sam od djece da mi treba ljubav samo jednom da me zagrlio meni bi prosao rat prosao bi za me uzas koji hoda, uzima zemlju uzima grad, otima kucu rastura dusu tristo dana rata a on me ni pogledao nije tristo dana i tristo nociju rat nema duse ni ociju predugo smo zajedno i znam da se ljubav trosi kao novci, kao uspomene ali su okolo padale granate i meni je trebalo samo da me zagrli IZ GROBOVA USTAJU Silaze u grob, k'o djeca bezazleni, Bosanski Muslimani. U progon odlaze, k'o djeca lakovjerni, Bosanski Muslimani. U progon, u grob, k'o djeca neoprezni, odlaze, silaze, Bosanski Muslimani. Pogledaj sad iz progona, sa daljina, iz izgnanstva, sa strašina, vraæaju se – dobri Bošnjani. Ozbiljnih lica iz grobova ustaju, u vjeri èvršci, dobri Bošnjani. Iz grobova ustaju, u duhu jaèi, jaèi i ¾ešæi, dobri Bošnjani. Kako ih je, Bo¾e, malo ostalo, a kolika, Bo¾e, svjetlost pobjede, sa lica im zraèi! Nedzad Ibrisimovic Bosna Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad place klobucaju kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti. U Bosni ima jedna tisina. U tisini jedna njiva. U toj njivi obeharalo stablo. Zimi Bosna po svu noc srebrom zvoni. Bosna ima Bosanca. Kad Bosanac lijeze na pocinak on polako glavu spusta na zemlju Da zemlju ne povrijedi. Bosna ima majku. Majka se popne na brdo iznad pruge pa mahne masinovodji. Majka mahne masinovodji, a lokomotiva vrisne. Bosna ima kucu. U kuci zivi starica Njen smjeh je ajet o dzenetu. Skloni obucu kad prelazis Unu,Savu,Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je cilimom zastrta. Enes Kisevic Bosna Ti nisi vise san.Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja.Bolna mi ne bila.Ti privjesak niciji nisi.Ni cest. Ni prcija. Bosna si bila.Bosna ceš biti.Bosna bosanska sva. Osvajaca tvojih silnih tko vise i imena zna? A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. Bisseno, Bosseno,Bosno moja. Tko te svojatao ne bi kad su i voda i ptica i cvijet bivak nasli u tebi. Ginut æe za tebe Bosnjak tvoj ma bila pod noktima sva. Da nikada vise.Bolna mi ne budes Suzo moja iz sna. Nedzib Alijagic Nikad vise Sakupit cu sve sabure,Bosni na hamanet ostavljene.I uzdahe i sevdahe,merhametli obicaje,zakljucat ih u sehare stare.A kljuceve zakopati,kod sehida u mezare.Nikad vise,Bosno!Dusman nece znati,to sto moje srce znade...! Poema Daleko je BOSNA Daleko je voljena Bosna... Autor: Dragoljub Todorovic (napisano Septembra 2005 godine) Setom putnika, tugom mornara, dolecem jastukom svojim, ja te i dalje volim ceznjom svom, ali kako dalje, kad ona vise nema snagu sna. godine da brojim, pisem tvoje ime, pamtim rane jade, zar da na nekom severu snivam nova proleca, bez starih drumova. Podmetnute grehove, lazima smo menjali, za sve drugo nerotkinja, ova dusa samo za bol plodna. Ti znas ono, sto i mene brine, to sto nas dele puste daljine. Daleko si, voljena moja... i rane zaljecim, da umirim ovaj ludi duh i ispricam vazduhu za tu sudbu ludu, pa da suza padne u oranice mi grom ne ubije stari hrast, sto od njega odoh, a ipak, nemam srecu. Tako lijepa, a tako daleka, starija od od mene, stara kao dugme prevrnutog kaputa, znaj, u mom srcu, ja cu za te naci puta, ognjem i macem, rastali, sada samo cujem vapaj za granama- beharli. Kad bih drugom stazom da krenem, i na zarobim, zasto svaki put do tebe vodi, kazi mi. Stani na put mojoj tuzi, ti mozes, ti to znas, Kako zagristi jabuku sevdaha, nas se biser u tudjini gubi, kako brate, da ti kazem: Daleko je Bosna. blizu mi Bog, daleko zapad, neko novo vreme po tvojim ranama baca soli, ti sanjaj- da ti niko ne zabrani, budes zaboravljen. Ovde nema sadrvana, ovo zlato na suncu ne sija, tesko ces ovde taci oblake. slomljena, davno bi do tebe dusa doletela. Cutim, varam zivot bez tebe, sto mi nisi noci ove, da jer, samo se Bosanac smeje i kad mu se place, jer, samo smo mi jednomu zivotu voleli. Pusti da vetar nosi travu
pokosene mladosti, ne boli ta laz sto je sama, boli ta laz sto ne znam sta je istina. Pusti izvor da poplavi proleca, javu da povredi san, noc da ugasi dan, pusti tugu da bude ono sto je dosad bila. Gde se dedose zvezdice, sto su nekad zlatnim koncem put do tvojih gora tkale. Kazu da su moja lutanja tragovi cekanja, da rodjenje biva pod tvojim nebom, i da je smrt precica do tvojih tvrdjava. Kakva je to ceznja bez kakav je to izvor kad ne piju vodu ni jelen ni kosuta. Ukralo mi te jedno vreme, a ja sam odsjaju njime te beskrajno zavoleo, ova noc ima melodiju tvog sevdaha, koga skrivas pod jorganom vremena, tuznu, balkansku i vecno prokletu- juznjacku utehu. Oprosti mi tamo gde drugi lazu, i kad o meni istinu licu nisu uvek pravi znaci, oprosti mesto gde sam trazio nadu, gde sve moje suze i tvoja tuga u jednu casu staju. Oprosti, ako ne umem da volim, ako te silno ljube tvoji sinovi i ako to boli. Zeljo bolom otrovana, kako te pomirim, nije to od vina, nit' je rana jesen kriva, nije to do proleca, boljka od svih najveca, sto su meni k'o dvorista bez kuca. Tvoje je da me ne vidis setnog, da me pamtis kao dobrog starca, tvoje je mnom zbiva i da znas da ti za to nisi kriva. Proslosti moja, suze sama pijes, sladji je tvoj pelin od svake zato dolazim, drustvo da ti pravim, jer kad nisam sa tobom, jabuko sevdaha, bolje drustvo i ne treba. kradem od ljudi i vremena, dosta su strepela nadanja, k'o da ih umornim vodama brodovi nose, celi svet nigde otisli, jer, samo jedno mesto na svetu, zove se Bosna. Tamo gde dusa cergara godine broji, i neki sudbine kroji, zivi se neki novi zivot, sto nam sve fildzane odli. To je tezi put do raja, stalno kreces ova sudba tako htela, do kraja- bez raja. Vreme je ucinilo svoje, stare boljke zive su, tu i tamo tinjaju, bol podsete. Za sva vremena: prosla i buduca, Bosna: jedna, jedina, Bosna: lepa, gizdava. ne vidis, gde u ovim vremenima gnezdo da svijaju, kad su ona prolazna, a ti im osta jedna, jedina. il' mi se to cini? Samo srce zna da odredi granice, i postavi nove stanice, tek, veceras, ti si njemu gost, jutra sacuvaj mi mesto tu: gde se ljube Drina i Semerija, gde Krajina miluje krajnji Zapad, gde Tuzla svima tamo gde je Sarajevo, puno sevdaha. A, dobro znam, sutra ce mi mnogo toga trebati: oklop zivota da me brani, tamo gde me muci jezik strani, i gde BOLAN- BA, odzvonjava u usima, prinzacu sebi- voljena moja, ti, jabuko, prkosna od sna, Daleko je voljena Bosna... Otpoèini Bosno, othukni èemera nadošlu rijeku iz dubine prebolne ti duše pusti suze nek slobodno poteku nema fajde da u grlu se suše. Otpoèini Bosno, othukni dobro da jadi zazveèe ko lanci su¾nja na srcu što le¾e pusti sabur nek ode ili ti uteèe nema hasne da se vazda ve¾e. Otpoèini Bosno, othukni jako sve belaje odreda i drugo sto još pristaje ti muci pusti merhamet nek poène da ujeda dosta su ti po utrobi haraèili vuci. Alija Kapidzic Rekose: "Nije!" i "Ne postoji!"; nece da jeste, na svom da stoji. Kazu: "Izmisljena!", "Ogoljena!", "Ostavljena!", "Opkoljena!"... Zude je gledati u strmom padu, brane joj snove i krate nadu. Besramno sikcu, tvrde da nije od Adriatica do Slavonije, te kidaju, prijece puls njenih rijeka, misle joj patnju i stid dovijeka; drze je pustom, zgranutom, jadnom, na ljutom kruhu, u progonu hladnom; divljaju po njoj sve jednom bojom i njenu povijest svak' zove svojom. i zlo joj zele, i smrtna je, vele, i skrb joj nude, i neduznu sude, i hoce je robom, i truju je sobom, i lome joj kosti, i sile da posti, i more je zednu, i kradu je bijednu, i krste je bludnom i uzaludnom... Pa, ako je i od sina i gosta, sad je vec DOSTA, DOSTA i DOSTA: Kunem se dusom i raskosi njenom, srce i ceznjom neispunjenom, ceznjom za dobrom i za slobodom: Umivace se suzom, k'o vodom, svi tlacitelji i tamnicari, zlohotnici i strvinari... Zavjerenici, prodane duse, dokopace vas pravda za guse; Zlikovci hulje, zakuzne klice, mameni dusmani, izdajice, zabludna pogan, zbog prevare gnusne, muka ce vasa pljuskom da pljusne; znacete ukus sopstvene hrdje i sve jos teze i sve jos grdje, u ime njenog mlijeka i brasna, kazna ce biti bolna i strasna! Nece te ovdje krsiti grane, plivajte prijeko, na obje strane, pa tamo prospite svoj smrad i jad, sadite vatru, uberite led! K'o zaborav zjapi poruge jama i vrazi vec znaju sta ce sa vama. Svak' ko se tudjeg lati, docepa, prije neg' umre, vec jednom krepa! Ko huli i kune u doba sjetve, znjece tek trnje vlastite kletve! Kom' prokletnik naspe od svoje casti i taj ce isti k'o proklet rasti! Kog' gladan zdjelje iz suhe klade, ni bogat nece nahraniti mlade! Bosna je duh, i pjesma, i bajka, nekome mora, a nekom majka. Preni se cista, ustani mati i nikad im nemoj milosti dati, milost iz grudi tvoje ljepote, zarad sve tuge i zarad strahove; ne znaju ludi i bijesna pseta sta je to grijeh i sta je steta. ...i preorana, i izlokana, i iznurena, i oplakana kisama, snijegom, zvonjavom zvona, kao sto galsi "i bosa i bo'na", uskoro ces se izici divna, zauvijek gorda, silna i kivna! A oni, sto posegnuse prvi, vec iscezose u tmini i krvi; i stoga, cujte sad, i drugi, i treci: BOSNA je, ne samo zemlja, vec mit o sreci! Benjamin Isovic Da l' èujete braæo i sestrice Da l' èujete kako Bosna cvili? Posjekoše njene jablanove Vite jele i mlade borove Popališe sela i gradove Porušiše njene bogomolje Zamutiše rijeke i izvore Opustiše kuæe domaæinske Ucviliše i staro i mlado. Jeèi Bosna jadna i ranjena Izga¾ena i osramoæena Ojaðena i zaprepaštena. Šta se desi nama iznenada Je su l' ovo ti isti stvorovi Što su istom ulicom hodili Što su isti vazduh udisali Što se našim komšijama zvali? Ne znadosmo braæo i sestrice Da su ovo dugo pripremali Svoju djecu mr¾nji su uèili Vjerovali da æe preko noæi Cijelu Bosnu lako porobiti. Nisu znali da je posna Bosna Porodila sebi sinove i kæeri Što su spremni sa golim rukama Bosnu branit' od mahnitih zvijeri. Skupite se braæo i sestrice Oko Bosne sastavimo ruke Èvrstu halku hajmo napraviti Bosnu našu slo¾no opasati Neka vide kad se braæa slo¾e Da se Bosna pokorit' ne mo¾e. Da l' èujete braæo i sestrice Da l' èujete kako Bosna pjeva Otjerasmo dušmane proklete Nièe novo iz pepela cvijeæe Mladost naša nije zalud pala Majka Bosna svjetlost ugledala Biserka Sarajlic Moj Babo Ne, ne, to se vise ne desava To samo grmi, nisu granate To bosna place majko Ne budi tuzna proci ce Krv, ranjeni, svuda cefini zeleni Ne, ne, jos jedna noc mora majko Vrisak, plac, horde ljudi hrli Ne, ne, rat je prestao majko. Sunce, dijeca, cvijece To je buducnost majko Sehid, Sehid, Sehid Ne placi majko To je slobodna Bosna To je moj Babo Ne placi majko vise Ja slobodno Bosnom secem Zivot za Bosnu je dao A kako i nece Ja nemam svoga Babe Moje je srce kao stijena Jer poslednje Babine rijeci su bile Zivjet ces slobodno malena Ovu recitaju je napisala ucenica 4 razreda ciji je babo sehid. www.delicsam.rivido.de/carakovo PREPORUCUJEMO
BHPatriot. team
|