POSLJEDNJA BOSANSKA KRALJICA 

KATARINA VUKCIC KOSACA(1424.-1478.) 

Natpis na grobu u rimu poslednje bosanske kraljice Katarine Kosaca-Kotromanic, ciji grob danas mozete posjetiti u Rimu u crkvi Sv.Marije (Ara coeli).

Ara coeli

Katarina Kosača-Kotromanić je rođena u Blagaju 1425/26 kod Mostara

Brak sa Stjepanom Tomašom Kotromanićem

Katarina i kralj Stjepan Tomaš su se vjenčali 1446.
Na svečanosti je bio prisutan i njen otac vojvoda Stjepan Vukčić Kosača.
Herceg Stjepan, u to vrijeme najmoćniji bosanski velikaš, se borio za stabilnost Humske zemlje u sastavu Bosanskog Kraljevstva, bio je vjeran bosanskoj kruni i dinastiji bosanskih kraljeva Kotromanića. Međutim, u vrijeme represije kralja Tomaševića nad pripadnicima Crkve bosanske, pred kraj Bosanskog Kraljevstva, Herceg Stjepan je stao u zaštitu bosanskih heretika, što je dovelo do nesuglasica na relaciji s bosanskom krunom. Tomašević, željan dokazivanja i krune koju je zatražio od Pape, počeo je sprovoditi teror nad hereticima. Kasnije su odnosi između Kosače i Tomaševića izglađeni, što je zabilježeno u pismu Hercega Stjepana Mletačkoj Republici od 1. decembra 1461. godine. Stjepan Kosača je ranije dao svoju kćer za Stjepana Tomaša Kotromanića, koji je ranije bio oženjen krstjankom Vojačom. Princ Stjepan Tomaš Kotromanić je postao kralj Bosne i s kraljicom Katarinom je imao dvoje djece: Sigismunda i Katarinu. To su ustvari polubrat i polusestra Stjepana Tomaševića, koji je bio sin kralja Tomaša i krstjanke Vojače.
Stolovali su u Kraljevoj Sutjesci.

Osmanlijsko osvajanje i bijeg

Osmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj je okončao svoj život braneći Bosnu. Djeca Sigismund i Katarina su pali u tursko zarobljeništvo. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu majku Katarinu u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobjeći i povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica i Počitelja zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. Legenda kaže da je kraljica i kraljičina pratnja izbjegla osmanlijsku potjeru tako što je sve konje naopako potkovala. U Dubrovniku je pohranila mač svog pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”. Mlada kraljica Mara, druga bosanska kraljica u to vrijeme, žena Stjepana Tomaševića, pobjegla je preko Kupresa u Hrvatsku nadajući se utočištu, ali tamo ju je zarobio i orobio hrvatski ban Pavao Speračić, ljuti neprijatelj posljednjeg bosanskog kralja Tomaševića. Nako što se spasila tamnice, uspjela je pobjeći do Dubrovnika. U Dubrovniku je kraljici onemogućeno da vrati blago svoje porodice koje se tradicionalno čuvalo u dubrovačkom trezoru. Tako je potpuno razočarana u prijatelje po vjeri iz Hrvatske odlučila da ide u mletački Split, nakon čega odlazi svojoj majci u Ugarsku.

Oporuka

Katarininu djecu Sigismunda i Katarinu su Osmanlije odveli na dvor u Istanbul, gdje su primili islam. Sigismund je u Osmanlijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karasija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan “Kral Ogli” (kraljević). Nikada se nije vratio staroj vjeri. Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala, kako svoju zemlju Bosnu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uvjetom, da se vrate vjeri svojih pradjedova, katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.

Smrt

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić je umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Njeno tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njene plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebno priznate, kad je proglasena blaženom. Dan njene svetkovine je 25. oktobar. Tu svetkovinu slave katolici, posebno franjevci Bosne i Hercegovine.

29