Tradicionalna manifestacija koja se organizuje u Zenici povodom dolaska proljeća i ove godine kao i svake bogatija je uvijek za nove događaje.Malo pojašnjenje za one koji ne znaju:čimbur je turska riječ a znači jaje na oko(kad se ubaci na tavu).Godinama, prvog dana proljeća stanovnici Zenice okupe se najčešće pored rijeke Bosne i peku/prže jaja uz pjesmu i dobro raspoloženje.Prva bitna stvar koja se desi u ranim jutarnjim satima je popularna „budnica“.Duvački orkestar „prošeta“ulicama grada i svojom muzikom najavi dolazak proljeća i probudi odnosno pozove na izlazak stanovnike Zenice.Za razliku od prošlih godina kada se „raja“spontano okupljala donoseći od kuće ono sa čim je raspolagala danas pomalo, to liči na kič i marketing.Unaprijed su zauzeta mjesta za“gazde“tako da raja ima sve manje prostora za pravu čimburijadu.Žalosno je i to da se počelo ograđivati i isticati imena firmi kao da su vlasnici prostora na kome se nalaze.Ipak je to javna površina koja pripada svima.Upravo završena čimburijada poprima oblik narodnog teferiča,što nije bio cilj.Ono što me boli su silna janjad koja su se pekla,a kakve to veze ima sa čimburom?Ipak ima stvari koje su vrijedne za istaći:kupanje u rijeci Bosni je samo za hrabre i to je tradicija koja na sreću ostaje.Uvođenje „raftinga“je itekako pozitivno kao i dolazak gostiju iz ostalih dijelova BiH te inostranstva.Zanimljiv je bio i nastup folk ansambla sa spletom narodnih igara,a još zanimljiviji su komentari zeničkih bajkera koji su bili pedesetak metara dalje.Iako su gosti u ovom gradu, pripadnici turskog bataljona možda su najbolje pokazali svoju privrženost lokalnom stanovništvu tako što su dijelili besplatno po porciju ćevapa i limenku soka.Da je bilo i nekih drugih pojava koje ne priliče ovakvim manifestacijama bilo je i treba ukazati na njih,kao što je nezaobilazna prodaja(iako je po nepisanom pravilu zabranjeno prodavati bilo šta),prosijačenje, uništavanje ono malo prirode koje ima da bi se zapalila vatra i najveći apsurd dolazak trubača iz Vranja(Srbija).

                                                                                                                      Semir Čolić